|
|
Članci
Ženski tisak u Hrvatskoj
Kako prekinuti lanac klonova?
* Časopisi za žene
* Dva pozitivna primjera
* Dva žalosna primjera
*
* Cosmopolitan
* Mrs. Brown
* Uzori za budućnost *
Napomena: sljedeći tekst nije baš "najfriškije" napisan, no i dalje je
aktualan s obzirom da proteklih godina nije došlo do nekih promjena...
Između ostalog tiska, u Hrvatskoj danas
postoji mnogo časopisa namijenjenih isključivo ženama. Isti se lako
prepoznaju po izboru tema. "Ženski časopisi" su "ženski" po tome što
muškarci nemaju unutra što pročitati, a kako će ovaj članak pokazati,
nemaju niti one žene čiji kvocijent inteligencije prelazi veličinu
grudnjaka. Ženski časopisi uglavnom nemaju vlastiti identitet, teško ih je
razlikovati po sadržaju, a formalno zadovoljavaju vrlo slične kriterije pa
su i tu razlike minimalne. U svakom od njih, prema stereotipnom
zamišljanju ženskih interesa, zastupljena je na prvom mjestu (a što
drugo!) ljepota i briga za izgled, savjeti o tome kako privući i zadržati
muškarca, kuhinja i recepti, pisma čitateljica, astrologija i tračevi.
Postoje pojedinačni slučajevi kada možemo pročitati intervjue sa ženama
koje NISU pjevačice, TV voditeljice ili pripadnice jet-seta, no oni su
gotovo uvijek utopljeni u glamuroznom moru vijesti i skandala iz svijeta
poznatih, političkih afera ili uvijek pristupačnih recepata, modnih
detalja i kozmetike.
Naslovi ovakovih časopisa
koji veličaju ženu-žrtvu do morbidnih i neukusnih izmišljotina
toliko su popularni da je u toku rata i nakon njega niklo nekoliko
časopisa istovjetnog zaglupljujućeg sadržaja.
Dovoljno je pročitati i
naslove da se uoči sveopće medijsko isticanje žene kao patnice,
ostavljane supruge, nesretne majke, zapostavljene pravednice,
dobrodušne i bespomoćne glupače.
U svim "ženskim" časopisima u Hrvatskoj
("Mila", "Gloria", "Svijet", "Istinite priče", "Moja tajna", "Život žene",
"Moja sudbina", "Moja ispovijed", "Moja romansa", "Vita", "Zdravlje",
"Teen", itd.) djevojčicama, djevojkama i ženama nude se ograničeni i
uvijek isti obrasci uzora kao "iskonski ženski": lijepa i njegovana
zavodnica, samozatajna partnerica suprugu, i obavezno žena-majka (jer i
lijepe i njegovane zavodnice uvijek imaju najveću želju da jednog dana
postanu majke). Činjenica je da je samo u par godina od pojave časopisa
"Moja tajna", koji veliča "kult" žene patnice, žene žrtve, žene mučenice,
na istu formulu počelo izlaziti i široko se distribuirati još četiri:
"Moja ispovijed", "Moja sudbina", "Moja romansa" i "Istinite priče". To
međutim ne čudi ako imamo na umu da žene, kako kaže Naomi Wolf, autorica
knjige "Beauty Myth" (ili Mit o ljepoti, na žalost kod nas još uvijek
neprevedena), gotovo uvijek suosjećaju sa žrtvama, zato što se i same
takvima osjećaju. Na pitanje zašto je to tako, u medijskom prostoru
Hrvatske nema tko odgovoriti, niti koga zanima. Polugolo žensko meso kao
dekorativni element za skretanje pažnje još uvijek dominira zahtijevajući
od nadolazećih ambicioznih mladih žena da ga ili prihvate ili ostanu u
anonimnosti, a nerijetko i bez angažmana.
Žene u Hrvatskoj gotovo da i ne
znaju da postoji izbor drugačiji od onog koji im se svakodnevno servira i
velika većina nije svjesna sugestivne manipulacije slikama i podtekstom ne
bi li ih se uvjerilo da je ono što im se nameće, u stvari ono što same
žele. I tako, ne posjedujući originalni identitet izvan provjerenih i
propisanih formula stereotipiziranih slika, u koje se većina, najčešće
bezuspješno muči uklopiti, događa se da magistrice znanosti izjavljuju
kako o životu i odnosima među spolovima uče iz tinejdžerskog časopisa.
Tko je Cindy Crawford, da li je Melani
Griffith sretna s Banderasom, drži li Nina Badrić dijetu ili ima li nešto
između Danijele i Graše pitanja su na koja ne samo da svaka žena zna
odgovoriti, već se o takvim temama diskutira na radnim mjestima, preko
telefona, u kafiću. Najnovijih "vijesti" nikada ne manjka u cvjetajućem
"ženskom" tisku ili kao popuna bilo kojeg drugog časopisa i novina. Novi i
novi naslovi istog sadržaja namijenjeni ženama pojavljuju se na kioscima
gotovo preko noći, dok su sloboda mišljenja (kakva god ona bila), gorući
društveni problemi, uzori snage, moći, vlasti i osobnog uspjeha
rezervirani za politički tisak (dnevnike ili tjednike) u kojem se rijetko
piše o ženama ili "ženskim temama" osim ako ih se ne kritizira na nivou
političkog (bez)značaja ili fizičkog (ne) ugleda. Tržište je skučeno, pa
mnoge novine i časopisi pišu o uvijek istim osobama; desetak istih imena
neprestano se pojavljuje u intervjuima mas medija ili se o njihovom
privatnom životu neukusno raspravlja kao o javnom problemu. Ma kako
trenutačno slavne ili zanimljive bile te osobe, teško da imaju reći nešto
novo, originalno ili inspirativno nakon desetak intervjua u tjedan dana.
Naravno sve skupa se dobro začini glamurom, skandalima i tračevima sa
inozemnog tržišta skandala.
DVA POZITIVNA PRIMJERA
Danas u Hrvatskoj na kioscima nema ženskog
časopisa čvrsto određenog profila, stava i određenja koji ne bi podlijegao
tržišnim zakonima profita tj. koji bi promovirao ideju ravnopravnosti ili
kritizirao postojeće stanje bez ulagivanja oglašivačima i sponzorima što
drugim riječima znači općoj društvenoj klimi koja je, bazirana na
ekonomskim zakonitostima ovisnosti, zadovoljna stereotipima i
patrijarhalnom hijerarhijom. One koje nisu njome zadovoljne ionako, smatra
se, ne mogu mnogo promijeniti, a činjenica je i da velika većina, usprkos
nezadovoljstvu, ništa niti ne pokušava mijenjati.
KRUH I RUŽE
Jedini koji se može izdvojiti je časopis
"Kruh i ruže" u izdanju Ženske infoteke. Časopis objavljuje
kvalitetne, relevantne, informativne i inspirativne članke i ne podilazi
ukusu publike. Na žalost nema ga na kioscima i može se nabaviti isključivo
pretplatom ili u knjižarama. Za časopis zna samo uski krug žena koje su
angažirane u ženskim grupama ili "putnice namjernice" koje ga slučajno
dobiju. Iako izuzetno dobar po svom sadržaju i originalan po grafičkoj
koncepciji, časopis očito treba injekciju sredstava i sponzora kako bi si
mogao priuštiti redovitije izlaženje, veći broj suradnica i pravu
distribuciju. Neupoznatost publike sa postojanjem "Kruha i ruža", dokaz je
zatrovanosti društvene klime primitivnim voajerizmom u tuđe živote,
insistiranju na stereotipima ljepote i prividom slobode izbora koji, na
žalost, ne prelazi okvire biranja ove ili one marke ruža za usne ili kreme
protiv celulita.
ZAPOSLENA
Osim spomenutog časopisa "Kruh i ruže",
namijenjenog obrazovanoj ženi koju interesira nešto više od pukih tračeva
i modnih savjeta, spomenimo i mjesečnik "Zaposlena" koji se obraća
nešto široj publici. Ponekad s vrlo dobrim člancima i intervjuima, trudi
se predstaviti žene koje su se dokazale u raznim područjima djelovanja, a
svake godine biraju i Ženu godine. Osnovni nedostatak ovog časopisa je
njegova sveobuhvatnost. "Zaposlena" s jedne strane progovara na kvalitetan
način o temama koje drugi tisak i mediji ignoriraju ili im minimiziraju
važnost (poput pobačaja, zakona o mirovinama, zdravstvu, karijeri,
nasilju, ženama umjetnicama, knjigama), a s druge strane čuva se da ne
"naljutiti" stalne ili potencijalne oglašivače prejakom, prevelikom ili
prekonkretnom kritikom, čime se dovodi u kompromisnu situaciju u kojoj
objavljuje velik broj irelevantnih članaka i glamuroznih slika s modnih
pista, unutrašnjosti vila bogataša ili filmskih zvijezda, kuharskih
recepata, kozmetike i sl. "Zaposlena" je značajan kvalitativan korak
unaprijed iako još daleko od primjera koji u svijetu postoje
desetljećima.
DVA ŽALOSNA PRIMJERA
25.03.1998. dan je kada je Hrvatska dobila dva
nova časopisa. Jedan je časopis za muškarce "MR" domaće radinosti,
a drugi je "Cosmopolitan" hrvatska varijanta svjetski najčitanijeg
časopisa namijenjenog ženama. Mnogo prije izlaska časopisa "Mr." u gradu
su se pojavili "jumbo" plakati s fotografijom ženskih nogu u mini suknji.
Pored stojećeg stava rastavljenih,
bestjelesnih nogu stajao je "inteligentan" tekst kao moto samog
časopisa: "Najbolje što vam se može dogoditi
nakon žene". Promotivni tekst časopisa napominje da je
časopis posvećen "socijalno osviještenom muškarcu visokih
civilizacijskih dosega koji ne odbacuje modu, kozmetiku, kulinarstvo
i emocije kao "ženske stvari", ali se ne odriče svojih strasti poput
sporta, seksa i automobila".
Stoga možemo zaključiti da hrvatski
"socijalno osviješten muškarac visokih civilizacijskih dosega" ženu
doživljava kao dvije noge bez tijela i to je "najbolje što mu se može
dogoditi". Sa postavkom "Mr."-a da je seks "muška strast", ne bi se složio
"Cosmopolitan" koji ne bi niti postojao, niti bio tako slavan, da ne
govori o seksu i njegovoj važnosti za žene.
Napomena: zbog premalo "socijalno osviještenih muškaraca" MR je prilično
brzo prestao izlaziti.
"COSMOPOLITAN"
"Cosmopolitan" je prvi puta objavljen i u
hrvatskom izdanju sa popratnom TV medijskom kampanjom najlošije
napravljenih TV reklama koje smo imali prilike vidjeti u posljednjih
desetak godina. Hrvatsko izdanje nam uz oskudno odjevenu Cindy Crawford
nudi "muškarca na pladnju", "5 koraka do požara strasti", uči nas kako
"fino jesti, a ostati poželjna", kako uspijevaju "žene-mice mace", daje
nam astrološke savjete "kako ga uloviti" itd. "Cosmo" nudi sliku svijeta u
kojem se žene i muškarci tretiraju kao lovci i lovina, gdje se inicijativa
odnosi isključivo na umijeće zavođenja, a ambicija na iskorištavanje i
manipulaciju drugim spolom. Kad ne bi bio jedan od najjačih časopisa na
svjetskom tržištu po tiraži, a samim tim i opasan zbog utjecaja na
oblikovanje javnog mišljenja, bio bi smiješan. No smijati se mogu samo
odrasle, samostalne i jake osobe kojima se "Cosmo" ionako ne
obraća.
Hrvatska stvarnost koja grca u
egzistencijalnim problemima, sigurno bi mogla bez još jednog časopisa koji
iz broja u broj prežvakava načine kako biti neodoljiva, briljantnog
make-upa, u uskoj pripijenoj haljinici, maznog glasa i novčanika punog za
trošenje samo je "problem" gdje i na što. Možda je davnih
šezdesetih/sedamdesetih "Cosmo" progovorio o dotad nepravedno ignoriranim
stvarima kao ženski orgazam ili klitoris, no danas više nitko takve članke
neće smatrati "progresivnim".
Oslobođenje žene kao cjelovite osobe
ipak ne leži samo u svladavanju tehnika seksa kojima bi se uspješno moglo
manipulirati partnerom umjesto da ga se voli, niti se neovisnost i
emancipiranost stječu prolaskom kroz što veći broj kreveta u što
zavodljivijem donjem rublju sa poznavanjem što više seksualnih tehnika.
Seksualna sloboda koju nam je i "Cosmopolitan" navodno pomogao izboriti,
tek je iluzija koja se dobro skriva iza tobožnjih slobodnih razgovora i
savjeta, ali uistinu služi kao udica za bolju prodaju proizvoda
namijenjenih tjelesnoj privlačnosti.
COSMOPOLITAN U LIPNJU DONOSI:
* Hoće li vaša strast trajati?
*
Kako da postane vaš rob?
* Cosmo vam pomaže da ostane
zaljubljen
* Intervju: Aleksandra Mindoljević - "Sanjala sam
vjenčanje u crnoj koži!"
* Ošišajte se tako da se svidite
NJEMU!
* Osunčana prije plaže!
* Stranci i hrvatske djevojke -
što o nama misle svjetski dečki koji ovdje žive
* 5 malih laži
koje će vas izvući iz bezizlazne situacije
* 13 najpopularnijih
svjetskih metoda za mršavljenje
* Kraljica plaže: Kupite badić na
koji će svi reći WOW!
* Zašto su žene s karijerom sretnije u
krevetu?
MRS. BROWN
Povodom izlaska prvog broja "Cosmopolitana" u
Hrvatskoj, velik je broj novina i tjednika, objavio članke u vezi ovog
"važnog" događaja za našu zemlju koja je postala 34. zemlja na svijetu
koja ima verziju na svom jeziku. Svi mediji su uglavnom pružili podršku
ili se nisu izjašnjavali. Dama koja je duhovna osnivačica "Cosmopolitana"
i koja je 32 godine bila njegova glavna urednica, Mrs. Helen G. Brown,
dala je mnogo intervjua kao gošća ceremonije izdanja prvog broja. Niti u
jednom časopisu za žene ili u onima koji se ne deklariraju tako "usko",
nije bilo komentara izjava Mrs. Brown, niti je ijedna ženska grupa
objavila svoj stav. Stoga ću sama iznijeti nekoliko zapažanja.
Veliki naslov u tjedniku "Nacional" (1.04.98.) objavio je: "FEMINISTICE SU MI ZAMJERILE DA
JE ŽENA U COSMOPOLITANU PREDSTAVLJENA KAO SEKSUALNI OBJEKT, ŠTO ZAPRAVO I
NIJE NETOČNO: Jer kad je žena seksualno privlačna muškarcu, to je
najljepša stvar koja joj se može dogoditi"
Kao što vidimo i urednici "Mr."-a i "mama"
"Cosmopolitana" smatraju da se žene događaju muškarcima, a muškarci
događaju ženama.
Mrs. Brown priznaje da je žena u
"Cosmopolitanu" predstavljena kao seksualni objekt. U tome ne vidi ništa
loše jer je za nju to "najljepša stvar na svijetu", a razlog leži u njenom
osobnom životnom iskustvu. Prema vlastitim riječima, Mrs. Brown je bila
neprivlačna veći dio svog života, toliko da joj je majka kao
20-godišnjakinji (?) zabranila da izađe iz kuće bez make-upa iako su,
navodno, živjeli u siromaštvu. Ubrzo, kako bi pobjegla od sirotinje,
postaje ljubavnica bogatašu. "Savjesno" zaključuje da na taj način ne može
"zarađivati" (nije rekla nakon koliko vremena i u kakvom životnom
standardu je donijela tu odluku), Mrs. Brown odlučuje da neće biti
ljubavnicom jednog muškarca, već što većeg broja. Svoja nebrojena
seksualna iskustva opisala je u knjizi koja uskoro postaje bestseller,
"Seks i mlada, neudana žena". Iako u svojoj knjizi nastoji uvjeriti mlade
žene kako ne trebaju očajavati ako su neudane i da i same mogu uživati u
životu, činjenica je da se potpuno uživanje u životu, prema receptu Mrs.
Brown svodi na ljubavne veze i to sa oženjenim muškarcima koji su,
navodno, najbolji za stjecanje prakse. Naravno, čim se Mrs. Brown sama
udala, "zabranila je nevjeru svom mužu i postala fanatično
vjerna"(Cosmopolitan, April 98). Pitam se kako će sve one mlade, neudane
djevojke koje je savjetovala svojom knjigom (i časopisom) stjecati iskustva
i uživati u seksu sa preporučenim oženjenim muškarcima slijedeći stopama
tako iskusne i uspješne dame, ako muževima bude zabranjeno da budu "seksi
i galantni" u pružanju svojih seksualnih lekcija?
Iako je Mrs. Brown postala vrlo utjecajna,
bogata i uspješna i kao urednica jednog od najprodavanijih časopisa i kao
autorica 5 knjiga, teško da bi je trebalo veličati kao pozitivan primjer
za buduće generacije žena. Mrs. Brown je uspjela, ali isključivo tako što
je poštovala pravila profita koja se oslanjaju na iskorištavanje žena kao
objekata muške fizičke želje. Najvažnija stvar u životu vitalne Mrs. Brown
je seks, čak i danas u njezinoj 75. godini. To je sasvim u redu dok god se
radi o njezinom osobnom izboru. Međutim, promovirati svoj izbor kao
isključivi recept za sreću, i osobni rast SVAKE ŽENE (što njezino
papirnato čedo "Cosmopolitan" radi iz mjeseca u mjesec već 35 godina)
nešto je što imamo pravo odbaciti kao pogrešno, neistinito i štetno za sve
izvan medijski stvaranog i uživanog profita.
Iako Mrs. Brown uvjerava da je "Cosmopolitan" posvećen
"modernoj, ambicioznoj, neovisnoj, samouvjerenoj i hrabroj mladoj ženi",
što bi mnoge moglo dovesti i dovodi u zabludu, pravo lice se pokazuje u
ograničenjima koja nameće, a koja bismo mogli definirati tako da gornjim
karakteristikama dodamo: "koja najviše voli muškarce i obožava djecu." Ima
li što loše u promociji ideje da su žene sretne kada vole muškarce i žele
djecu? Niti najmanje, ali samo ako to nije JEDINI IZBOR za žene i jedini
prema kojem se žene vrednuju kao "prave" žene. Na žalost, "Cosmopolitan"
itekako brine da karijera, avantura, hrabrost, nezavisnost i ambicija
mladih žena budu UVIJEK u nekoj vezi sa muškarcima, vjenčanim prstenom i
ljubavnom vezom.
Onima koje pogrešno smatraju da će ih "Cosmo"
savjeti i preporuke odvesti u svijet emancipiranih i samostalnih žena,
navest ćemo citat iz knjige Nancy Friday: "My mother, My Self": "Seks neće
od vas napraviti ženu. On je nagrada zato što ste to učinile same. Biti
nezavisna znači misliti svojom glavom, a ne prihvaćati vrijednosti i
izbore drugih".
"Potrošačka kultura najbolje se održava na
tržištima sastavljenim od seksualnih klonova, muškaraca koji žele objekte
i žena koje žele biti objektima. Kriteriji koji definiraju savršen objekt
neprekidno se mijenjaju, odbacuju i diktiraju od strane tržišta...Mit o
ljepoti, zapravo udaljuje žene od muškaraca." (Naomi Wolf: Beauty Myth).
UZORI ZA BUDUĆE GENERACIJE
Pitam se ima li u Hrvatskoj uopće (mladih)
žena koje znaju tko je Kathy Turndike, Mary Leakey, Jane Goodall, Silvia
Earle, Margaret Atwood, Betty Friedan, Grace Hopper? O njima ne govori
"Cosmopolitan", niti ih poznaje "Mila", "Glorija", "Arena". Razlog je
jednostavan. Te su žene istinski uzori neovisnosti, snage i uspjeha !
Međutim, medijski i marketinški su "neinteresantne" jer se nisu dale
uhvatiti u stupicu površnosti. Ulažući u sebe i razvijajući vlastite
potencijale živjele su ili žive životima koji su otjelotvorenje njihovih
napora i vjerovanja. A sve što su postigle, postigle su dajući prednost
stvarima koje doprinose rastu osobe, a ne "glancu" vanjštine, dubini
osjećaja, a ne prolaznoj pažnji, kvaliteti odnosa, a ne broju zavedenih
partnera.
Protiv stereotipa bori se samo edukacijom i
pružanjem mogućnosti izbora. Negiranje ili atak na već ustaljene običaje
dovodi uvijek do otpora, a ne i do željene promjene. Izlaza iz vrlo
nezavidne situacije za buduće generacije žena u Hrvatskoj neće biti bez
novih, originalnih časopisa jakog identiteta sa pozitivnim uzorima koji
postoje ako im se pruži šansa da izađu iz zapostavljenosti i namjernog
ignoriranja. Za to trebaju financije, entuzijazam i mnogo rada. No bez
toga buduće generacije će ostati u zamci "šarenih perlica".
Još uvijek je Hrvatska daleko od časopisa profila "Ms" ili "On Issues".
Ako mislite da nije, rado ću se ispričati
* Časopisi za žene
* Dva pozitivna primjera
* Dva žalosna primjera
*
* Cosmopolitan
* Mrs. Brown
* Uzori za budućnost *
Autorica: Nena Sudar
Tekst preuzet sa http://www.crowmagazine.com
|
