|
|
Kolumna
LOVA
Lova, lova, lova, svi samo pričaju o toj lovi. Može li se bez love ili
je prijeko potrebna? Ovo je pitanje poput onog slavnog Hamletovog: Biti
ili ne biti, pitanje je sad? Sve mi više ili manje volimo te skupe krpice,
dobre Manolice, luksuzne večere i kavice s
prijateljicama ili pak kupnju na Milanskom Duomu ili New Yorku. San svih
snova, zar ne? Ali koliko si nas to može zapravo priuštiti. Rijetke su
te sretnice ili pak (ne) sretnice. Svaka će se cura složiti da su sretnice,
ali što da radimo onda mi (ne) sretnice? Da se zadovoljimo kupnjom na
dobrom starom splitskom pazaru, falšim markama ili da pak postanemo kreatorice?
Ne čini se to danas tako teško, danas i od vriće smeća moš napravit veštu,
ali ljudi zar je to dobar ukus? Sve samo radi «nekog» imena koje možda
i nije neko ime. Sudeći po ovome, gotove smo, ali vjerujte nismo. Svaka
od nas ima neki talent. Poigravajte se malo, onako kako ste se sve nekada
davno ili baš jučer poigravale pogledima s nekim slatkim stvorenjem suprotnog
spola i eto ga na, dolazi inspiracija. Otkrijte u čemu ste dobre, bilo
to pisanje, dekoriranje, izrađivanje nakita, slikanje ili pak kuhanje,
napravite od ničega nešto. Da kuhanje, dobro ste pročitali i kuharice
su umjetnice, možda čak i veće od kreatorica. Ipak treba zadovoljiti gladna
i kritična nepca naših bližnjih. I vjerujte mi biti ćete bogatije za stvar
više, možda za sitnicu više, ali biti će to vaša sitnica, vaše malo umjetničko
djelo, a upravo od sitnica nastaju velike stvari i kada slijedeći put
pored vas prođe zgodna plavuša, zavidnih proporcija u D?G, nasmiješite
joj se i slatko pomislite (sam svoj majstor).
Andrea Lovrić
Split,2004.god.
|
