|
Gdje je kraj?Gdje je kraj? Kraj čemu? Pa ovim danima koje uglavnom završavam uz neke fotografije i opipljive uspomene kako bih sebi mogla zorno dokazati da su postojala i neka bolja vremena, iako istovremeno osjećam tupu bol i mučninu u svojoj nutrini jer bez obzira na ljeta koja još teku mojim venama rastužujem se - prošlo je, prošlo je sve tako brzo! Takvom brzinom da nisam stigla uživati, a bogami ne mogu niti sada. Ne mogu tako potpuno uživati u nečemu što je bilo lijepo. Bilo. Ta riječ mi odmah stvori neki led oko srca i trenutak kasnije sve sam samo ne sretna. Pokušavam ja i sa ružnim uspomenama ne bi li bila obrnuto sretna, jer se neće ponoviti ono što je bilo ružno. Ne pomaže. Rastanci, svađe, problemi, neimanja, samoća, smrt... Uhvati me dvostruka bol. Toliko je bilo toga ružnoga da se ne želim sjećati. Kakav je to dan kada se probudiš, kao ovaj moj danas i kada znaš da te još čeka bezbroj tuga, kada si umorna a ne znaš više od čega i kada ne znaš šta te to boli jer to što boli nema ime? Ni zbog čega jutros sam izgubila iluziju da će u moj život ući lagano, prozračan ljubičasti povjetarac i donijeti mi nešto posebno. Zar se ne bi trebala vratiti ljubav koju sam toliko davala naokolo, naravno kao po klišeu krivim osobama u neograničenim količinama i ljubav koju sam uskratila svih ovih godina samoj sebi? Nikada ni mi nitko doista nije rekao, barem ne dovoljno glasno da bih ja čula da ljubav moramo dati prvenstveno sebi. To bi trebala biti prva lekcija u životu, koju dok ne savladamo ne bismo trebali ići dalje. Ovako, ne voleći sami sebe stvaramo iluziju da nam je potrebna ljubav baš onoga koji nam ju ne zna, a često i ne želi dati. Ili, nam daje u krivim oblicima, nedovoljno. U svakom slučaju mene je ljubav razbudila, bojim se da me ne bi i sagorjela. Neka, poslušat ću Halvasa, iako me prevario zadnji puta. Na trenutak mi je splasnuo bol, skrenuo misao, odagnao realnost. Čitajući ga ponovo - danas sam se zapetljala grozno. Donijela sam jednu veliku odluku. (Znam da odluke ne treba donositi kada je čovjek nemiran i uzbuđen, ali nisam mogla drugačije). Zaljubila sam se. A da bi to uspjelo morali bismo oboje biti hrabri i
odlučni. i NELAŽLJIVI. Maja Hrle Habljak
|
|
|
