Pjesme
Balada o Kaji i Mandarini
Bila jednom davno cura Katarina
Zadivila ju slasna Mandarina.
Dane i noći nije spavala,
Tako se zaljubila.
No, on još nije poduzimao ništa,
Iako ih je stalno zezo Pišta.
Nije shvaćao da Katarinu voli,
A ona je živjela s tolikom boli.
Bio je tada lijep i sunčan dan,
Katarina je otišla van,
Otišla plesat u disko- klub,
A i on je bio tu.
I dok je sama na šanku pila sok,
On joj je prišao i rekao "bok".
Odmah se rastopila,
Tako se zaljubila.
Nije bilo kraja pjesmi i plesu,
Ona je bila u seksi toplesu,
On je nosio majicu i rifle,
Poslije ju je odveo na kifle.
Pričali su tako o svemu i svačemu,
Dok on nije načeo jednu strašnu temu
Kako mu se sviđa jako neka druga cura fina,
Zastala je kad je čula- "To ti je Kristina".
Počele su suze teći,
Otišla je bez riječi.
Ostao je zbunjen i sam,
Njene ljubavi još uvijek nesvjestan.
Onda je krenuo da se nađe s Kikom,
Bio je zaprepašten vidikom,
Neki mali stajao je s njom,
Ona se nabacivala drugom.
Nešto mu je proletjelo glavom:
-ja ne trčim za onom pravom-
Mislio je "Sam se sebi gadim,
Koji mi je vrag? Što ja tu radim?
Ljubav svog života imao sam, pa pustio,
Od sebe sam ju otjerao
Moram ju brzo naći
Prije no što se smrači.
Ona je jadna, u suzama plivala
"Što sam mu ja kriva?" stalno se pitala.
Počela je rominjati kiša,
A ulica je postajala tiša.
"Samo njega ja volim,
a kao da ne postojim!"
I tad se iza ugla pojavio Mandarina.
Tužnim je glasom zavapio: "Katarina!"
Nije htjela da ju vidi,
Ko da se svojih suza stidi.
Sve je bliže prilazio,
Pogled s nje nije odvajao.
Stavio je ruke oko njena struka,
U glavi sto osjećaja, u srcu sto muka.
Obrisala suze, okrenula glavu,
Znao je da je našao pravu.
Vidjela mu u očima sjaj,
Znala je i ona: "To je taj!"
Srce je počelo sve jače tući,
Izmijenili se poljupci vrući.
I tako na pol' ceste
Cijeli mokri od kiše,
Svakog se trenutka
vole sve više.
Zazvonio telefon
Već sljedeći dan
Zvao je Nikola
"Ideš sa mnom van?"
Odmah je pristala
Tak' se zatelebala.
Staraca mu
nije bilo doma
To znao je dobro,
Ali nije ona.
Odveo ju kod sebe kući,
To je bio susret jedan vrući.
Prozore je zatvorio, svjetla je ugasio.
Potpuno polako, njoj je prilazio.
U sobi je bila sveopća tama
Dva tijela, potpuno sama.
Gladio joj obraze, mrsio kosu,
Pravi osjećaji, znala je to su.
Nestala je odjeća, njegova pa njena
Odjednom je postala sve više snena.
Nije bilo kraja njihovoj sreći
Za nešto takvo nije bilo riječi.
I od tada- svaki dan poljubac jedan
To se zna- svatko ljubavi je žedan.
Nikad više nije pogledao drugu,
Ona je u potpunosti zaboravila tugu.
Veza ta postala je javna,
Nijedna druga nije joj ravna.
The End
Autorica: Becky
|
