GORANU….
…ne ,ne mogu vise.
Zatvorit ću prozor, zaključati vrata…
Izvana ne smije dopirati nikakav zvuk….
Jer davno je bila zima 2003.
Proljetna večer na Šibenskoj rivi..
Nema više tvojih zelenih očiju,
Niti sjetnog zvuka naše pjesme..
Niti muzike niti Oliverove pjesme
«ti si meni sve»
ničeg osim......
Gorkih sjecanja ….
…….i…..
prošlosti….
Ova je pjesma posvećena mojoj prvoj ljubavi,
Dečku kojega sam jedinog tako iskreno voljela..
I kojeg usprkos svemu..još volim..zauvijek…
GORANE VOLIM TE!!!
ZAVOLJELA SAM GA JEDNE ZIMSKE NOĆI.
Da još ga pamtim,
Njega , i njegove zelene oči…….
Voljeli smo se u početku.
Ne znam kako je do kraja došlo….
Ali znaj Gorane, da još te volim..
Iako je sve prošlo……….
JEDNOM……
Iako sam gorane uvijek vjerovala da čovjek sam sebi
Sreću kroji. Moramo priznati kako nismo znali kako
Pogreška neopisivo boli…
Ali pusti……
Ti nisi kriv, za sve sam kriva ja……
Ali ako još ikad sretnemo u ovome ludome svijetu..
Tada ću ti valjda reci sve što tada stigla nisam…
Jednom kad nestanu …svi tragovi kiše…
Znaj da si mi značio puno, čak i previše…….
