|
|
Pjesme
Tugo....
Reci mi,gdje da odem tugo..
osim boli ne poznajem ništa drugo.
Reci mi tugo,zašto ga još volim,
zašto još za prošlišću toliko jadikujem i molim.
Reci mi tugo,
gdje su ona vremena stara,
kad smo bili djeca..i sjedili na klupi na kraju grada...
Reci mi tugo,
koje ime ova bol nosi,
zašto moje srce za ljubav prosi...
Reci mi tugo,
šapni mi ,gdje je on..
jel još uvjek kao prije...
jel se još uvjek onako slatko smije...
Reci mi tugo žašto još uvjek ona laž ovako boli,
kad je lagao da me voli...
Smrt...
Postala sam slika jednog
razrušenog sna,
obris nečijeg sjećanja,
dio nekog dna...
Postala sam blijedo lice,
s pogledom bez sjaja,
s usnama bez izražaja...
Postala sam jesenja kiša,
izgubljena u toplini ljeta,
posljednja kap,
proljetna sjeta...
Postala sam sjena,
pratim kišu dugu,
putujem s vjetrom
i u sebi nosim tugu..
Postala sam kip,
živog srca...
njema,mrtva,sama,
al ipak živa...uz otkucaje srca.
Otišla je duša,i odnijela
sva pisma,
sve slike,sve riječi...
ništa sačuvala nisam...
Ni njega koji
mi je nekad bio sve,
ni onu ljubav,
koja sad ubila me...
Rastanak(25.03.05)Toni+Kristina
Kad budeš ponovno išao
sam onim ulicama,
kad budeš sam slušao šum mora,
znaj blizu sam ti.
Kad budeš ponovno slušao
one pjesme,
kad pomisliš na one prošle dane..
znaj blizu sam.
kad budeš sjedio sam na
istoj klupi,na istom mjestu,
kad pomisliš da sam daleko,
znaj tu sam.
Kad pomisliš da sam prošlost,
kad pomisliš da se neću vratiti,
varaš se...
Kad pomisliš na sve rijeći,
koji mi nisi trebao reći,
ne zaboravi ono VOLIM TE...
Kad ponovno budeš išao sam
onim ulicama,sjeti se mene,
iako sam daleko...
nisi vidio one suze na rastanku,
nećeš nikad znati koliko me je tad srce peklo...
Sjeti se:
Pokraj save,breze male,
tvoje oči vesele,
ove noći čudno sjaje
mene više ne vole.
Nije meni što te moram,
što te moram gubiti,
već je meni dal ćeš moći
poslije mene ljubiti.
Sava tiho teče,zadnje nam je veće draga,
ostala si sama..(...)
Slomile se naše grane,više nemam
prava ja,
na te tvoje oči male,
nisi moja curica,
nije meni što ja neću
više tebe vidjeti,
već je meni neće mi se
nove oči svidjeti...
Izbrisano djetinstvo
Žudno sam brojala i čekala taj dan,
da ga vidim,
da mu padnem u zagrljaj...
al taj dan nikad došao nije...
ništa nije kao prije...
Izgubila sam svoj dom,
i onu sobicu malu,
zidovi sjećanja se ruše,
djetinstvo moje se red za redom
briše...
Zar je tako lako obrisati
one lijepe dane,
i mladost moju...
dok sam se igrala na cesti.
i pričala moru.
Zar je nestala ona toplina,i onaj
šum mora,
koji me je nekad pratio kad sam bila
od suza umorna...
Zar će otići prijatelji i
one ludosti stare,
pusta školska sjećanja,
biljar i kave...
Zar će izblijediti sva
mjesta i sve ljubavi,
zar će nevažne postati sve one pjesme,
i svi oni tajni poljupci...
Zar će vrijeme uzeti
meni sve one lijepe dane,
moju prvu ljubav,
moje pro razočaranje..
Gdje su one suze koje sam olakala,
one ulice gdje sam skakala,
ona klupa gdje sam se s njim ljubila,
onaj zid gdje sam se uvjek sakrivala...
ono mjesto gdje sam postala skoro zaboravljena,
tamo gdje sam odrasla...
sad daleko...u kaštelima.
Samo one koje su te voljele
znaju kako je teško bez tebe...
Autorica: Kristina
|
