OPET..
Opet mi srce kao čaša razbijeno
opet mi je srce tugom zavijeno
bolom opijeno..
I ti bi ponovo da možeš njime vladao
a nikad ne bi mjesto mene padao...
Opet bi neka druga zauzela moje mjesto
i opet bi uz nju i tebe bilo pretijesno,
i ti bi tražio izgovore
da ostaneš vani do zore..
Opet mi je duša zarobljena
opet mi je pamet razdijeljena
i opet volim onog koga ne smijem
iz iste boce laži pijem.
Opet se gnijezdim tebi u grudima
opet se nadam novim čudima,
a znam da sve kratko traje
tvoje srce me uvijek iznova izdaje...
MOJ SI..
Moj si, moj ili ničiji,
meni pripadaš
za mene rođen si!
Da budeš u mom zagrljaju stvoren si!
Moj si, moj ili ničiji,
da odeš od mene opet bi se vratio
u moje krilo ponovo bi svratio!
Moj si, moj ili ničiji
da budeš tuđi ne bi mogao
jer meni si srce poklonio...
JA SAM KAMENJE...
Doveo si me do samog kraja svijeta,
u svemir sam letjela s tobom
i bila sam dio sjajnih zvijezda!
Ali tamo si me ostavio,
sama da budem..
I vratit se po mene si zaboravio..
Otišao si tiho sa stubama od oblaka,
nekim putem kojim moja noga nije kročila.
Za mene nije dovoljna bila
zemlja tvojih snova, tvojih želja!
Ipak htjela sam da mi pokažeš
da sam samo zrno u polju pšenice
i da za mene nisu građene
te tvoje tvrđe i avlije!
Jer u tvom životu ja sam
kamenje od koje se tvoja noga u ljutnji spotiče!
KIŠA
Kiša se spustila jutros do grada maloga,
došetala do moje ulice
i donijela mi tugu na dar!
Tugu sam stavila u ruke svoje
malo da pišem tužne pjesme,
malo tuge u oči,
imalo sam te tuge stavila u srce
da se moja ljubav ne preplaši
prevelike sreće i pobjegne..
Kiša je dugo šetala po sobi mojoj,
razgledala je slike stare
i moje spomenare!
Pitala me kakao su njene sestre suze,
odgovorila sam joj da sad dolaze često.
Na odlasku me pitala kiša
što da donese za sljedeći put
a ja sam rekla da mojoj duši
sad bola treba mnogo više..
