KAPLJICE LJUBAVNE KIŠE
Mjesec se spustio na grad,
kroz tamnu noć,
jer on ima tu moć,
došao je po ostavljene duše,
koje tuguju za tobom, a uzeo je mene…
Oteo me od tebe,
da me sačuva,
da me ne ubije ono što me uništilo,
da me ojača ono što me stvorilo…
Dao mi je poseban dar,
da ti i ja nikad nismo bili par,
darovao mi je kapljice kiše,
koje kada padnu na tlo boli,
postaju sve tiše i tiše…
Dao mi je tvoju krv,
crvenu poput staze
posute laticama ruža,
znam da mi se od tebe ljubav
više ne pruža…
Bacila sam crvene latice,
počele se padati poput
kapljica ljubavne kiše,
mirisale su na tvoje tijelo,
izgledale su poput tebe…
Obasjana mjesečevom svjetlošću,
gledam posljednje svanuće
sa tobom, držim te za meku ruku,
letimo iznad oceana, prelijevaju se boje,
puštam te i ti polako toneš,
sada više nisi dio duše moje…
