Koraci samoce
Posuti jesenjim, zlatnim liscem,
tvoji su koraci nosili tugu..
a vjetar je tuznim sapatom suma
rasplitao tvoju kosu dugu..
trazila si dah planina,
slijedila si trag starina..
iz tvojih sjecanja..
krocila si opet, na put bez nade,
bez cilja, povratka i traga..
netko tvoje srce opet krade,
tjera te na kraj snaga..
nocas pade i na moj put,
sa starog hrasta listic zut..
nocas je jesen zavela ljeto,
a oblaci vruce sunce kriju..
u suton mi nebo pokaza trag
i tri zvijezde sto se smiju..
jedna je bila ljubav tvoja,
druga u nju nada moja,
a treca je sreca sto se najvise smije
i ocaj u nocima svjetloscu krije...
Nevidljiva tinta
..rijecima crtam konture tvojeg lica,
slusam zadnji sapat olovke od slova
..ah..
to tvoja suza klizi, niz moj dah..
izgubljena, u vjecnosti,
dotice moj papir osjecaja,
razliva se kao tinta
i tjera me na plac..
tugo, hvatas me za rijeci
moja slova crtas,
nevidljivom tintom..
i gledam te... u tami..
zasto ti oci sjaje?
Opet si vesela sto mi okrenu slovo, iskrenu stih ?!
ili opet cekas me u snu,
da mi svjetlo u tamu prigusis ?!
tugo.. nasmijesi se!!
znas li to?!
Moj beskonacni stih
Jutrima me brinu
sjenke nemirnih snova...
Tama je opet plesala svoj bal
iznad njenog kreveta,
a ona poput nevinog djeteta
snila je sum valova
na obali mora,
vjetar sto joj na usi tiho sapce
svoje tajne zelje s vrhova gora
..dobrota njene duse
s tamom je plesala,
a stihove njenog imena
sudbina je klesala
u moju beskonacnu pjesmu,
moj beskonacni stih,
pun nade, ocaja, bijesa,
jeseni zlatne
i poput noci tih..
Jutro nakon nje
Ostala su sjecanja,
pretvorene u kapi bistre rose,
sto miluju zemlju i
umivaju travu,
cekajuci prve zrake
jutarnjeg sunca
na listovima svojim..
moje suze su kapi bistre..
tako mi se spava sad..
poput sjecanja tvojih,
moje tuge su iste..
gledajuci oci tvoje mazne,
vidjeh kako budi se grad....
