SRCE TE JE VOLJELO
Noćas me ostavljaš u tami suzi
prepuštaš me bolu kao najdražoj druzi.
Zar si ti me volio?
ostavljaš mene koju si do dna srca i još snažnije bolio...
A ostavljaš me kao praznu čašu
iz koje je netko na eks sve popio,
zar možeš tražit nov život ako si upravo moj zgazio...
Proklet je i ova duša i ovo srce
samo zato što je davalo a nije primalo što je patilo a šutjelo
i što iako je
kao smrtna rana boljelo, ipak te je voljelo, voljelo.
NAPUŠTENO DIJETE
Ostavila ga je
kao staru krpu odbacila
i nije suzu pustila
kad je odlazila.
dijete je stajalo na cesti, nepomično, začuđeno
zurilo je vlažnim očima
otvorenih usti.
Našli su ga gdje leži na travi
kraj rijeke, uplakano, zamazano
O, da ostavljeno.
Zaspalo je dijete
u nesvjesticu palo, ponekad se budilo
nepoznata lica bi vidjelo.
Doktori i sestre srce mu slušali da zdravo kuca su rekli, a ne
znaju da zbog zle
sudbine ono iznutra krvari. Velika je praznina
dušom kovitla more
pjeni se iz velikih očiju
to kapaju gorke djetinje suze...
Suze za izgubljenim djelom sebe, izgubljenim djetinjim gladnim
i žednim danima.
Al najviše je plakalo za bezdušnom majkom
što suze ne zaslužuje
jer ona ne brine dal mrtvo leži, negdje u jarku Ona ne plače
zbog svoga čina
i neće znati što dijete osjeća
bijes, tugu ili suze koje
samo loše najavljuju
neizvjesnost i očaj
malu dušu na komade kidaju
I zna dijete da ga mati
nikad neće sebi zvati
niti potražiti...
Odraslo je to dijete,
nastavilo je živjeti
bez majčinske ljubavi..
Diglo se, na noge stalo
i srce mu čvršće od kamena postalo...
MORE KAO DUŠA
Umukli još nisu vihori razorni i bure teške
a u duši koja je more suza, spremno
potopiti mali lađe i bajne brodove
što zovu se tuđe prijekorne riječi.
Premalo se razlilo budućnosti
a prosuli su anđeli bijeli prah tuge
ta duša što sja na površini
u dubini skriva strašne mračne tajne.
Nebeska ruka zaboravila je blagosloviti
nestalno, tužno i grešno more
ono prati ili potapa brodove bola
samo ih gledaju nebeske mudre oči.
Te oči što vide nevidljivo i slijepo
čuvaju pogledom zadnju pjenu ljepote
tamo gdje zalazeće Sunce ljubi more
spajaju se duša-more sa Suncem
u jedno ljubavlju stvoreno biće.
Samo u tom trenu večernjem a tužnom
malo radosti tuge i ljepote se nadzire
samo tada plače se od tuge i sreće
i pjeva se pjesma što kao molitva putuje k nebu...
ROMANTIKA
Romantika će noćas da nas povede
na svojim krilima snenim
a kad ja te poljubim ti ćeš da poletiš,
do neba da mi zvijezdu najljepšu skineš..
Sa zvijezdom tom ja ću da u san
svake noći svratim i da milujem ti lice nježno
jutom ćeš me tražiti
a ja sam ipak nedostižna
mala vila koja širi krila
samo kad je ljubavlju dotakneš.
zato najljepše stihove sviraj mi na liri,
harfi ili klaviru,
u srce nek’ me dira,
to tvoja ljubav za mene svira..
PRIBLIŽI SE MENI
Priljubi se uz mene,
mjesečina večeras ima poseban sjaj
a i tvoje su oči uspavane, snene...
samo večeras bar ne plaši se budućnosti priljubi se uz mene
ne plaši se svake sjene...
Moje te ruke štite i griju
i usne te šaptom dozivaju
poslušaj im melodiju...
Ne plaši se sudbine i smrti
postojimo samo mi
zaljubljeni u ovoj tami
I zvijezde žmigaju daju nam znak
Ne brini poslušaj srca glas
približi se, nek’ se u ljubavi rodi
još jedan dio nas...
