|
|
Pjesme
Oprost
Oprost
u boji tvog glasa
pronašla sam odgovore
i u očima koje su blještale
i mrzile me kao što nitko nikad nije
u njima sam polako iščezavala...
vidjeh svoj lik u tvojim zjenicama
odsjaj je bivao sve jači
bilo me je strah
no ne htjedoh priznati
stajala sam čvrsto s nogama na zemlji
dok su me tvoje usne klele
i udarale me pogrdnim riječima
svaka riječ boljela je više od šamara
pretukao si me
sada sam jaka
i ne dam da mi utopiš glas
ne dam da mi progutaš osmjeh
i ukradeš sunce iz očiju
i ne dam da mi mržnjom
uništiš pojam ljubavi
i dok stojim ispred tebe
i gledam te pravo u oči
i vidim samo jad
a mogao si biti i ostati čovjek
a ti doživljavaš posljednji pad
i kao da si pred sudcem
gledaš u tlo
nemaš snage pogledati me kao tada
sada ja znam što je ponos
i što je kazna.
ja ne pamtim grijehe
pamtim samo iskupljenja
ali čovjek je stvoren za grijeh,
za kaznu
i zato da se mijenja...
Ne boj se
Ne boj se ljubavi
Ako me ponovno sretneš
Neka te ne bude strah
Ne zasrami se bivše ljubavi
I prošlog života
Pogledaj me samo
I uputi plastični osmjeh
Uobičajeni
I ako poželiš moj zagrljaj
Samo naprijed
Zagrli me
Samo nemoj čvrsto
Da srce ne pukne
A sjećanje se razveže
Ne srami se moje ljubavi
Nikada
I ne zaboravi mjesta
Na kojima smo postojali samo ti i ja
Ne zaboravi tišinu
I moj prigušeni krik
Na tvojim usnama
Ne boj se prepoznati me u gomili
Na izgled hrabrih žena
Ja još tragam za srećom
Mirno zastani
Bez klecaja u koljenima
Dotakni mi rame
I izgovori moje ime
Ako se okrenem
Neka te ne bude strah
Tad znat ćeš da mi zagrobni spomenik
Još nisu podigli
I da nitko ne tuguje za mnom
Toga se zapravo i plašim
Ali brzo na to zaboravim
I koračam našim putevima
Pokušavam doći do kraja
Do pravog odgovora
Na koji nikad nismo naišli
I nije me sram
Pjevam na sav glas
I smijem se
Pa i zaplačem kad me slome
Ali bez straha
I uvijek ću imati toliko hrabrosti
Da te pogledam pravo u oči
I da mi pročitaš sa usana
"ne boj se!"
U noći
Ne prepoznajem tvoj lik,
Ne, on mi je stran
Nikad te nisam prije vidjela,
nikad dotaknula
Tvoj glas mi je poznat,
ali ja ga nikad nisam čula
Osjećam tvoju blizinu
Drhtim
Da li i ti osjećaš isto
ja ne mogu znati.
Zavirujem ti u dušu
Ne poznam te
Naslućujem
Ti si lutalica.
Tragač ljubavi.
Pogled ti je usamljen
Usne žedne poljupca
Osjećam to
Možda osjećamo isto.
Tko mi te šalje?
Zašto dolaziš?
Ako donosiš suze,
idi
Satkale su mi život
Ne trebam ih više.
Vjeruj mi
Nemoj sada otići.
Ne napuštaj me.
Želim osjetiti tuđe ruke na mom tijelu,
tuđe poljupce na mojim usnama
Ne moraš mi ništa reći
Više me ne zanima.
Jer sad imam samo tebe,
nepoznati čovječe.
A kad odeš,
ja više neću imati nikoga
Samo ću još više gorjeti
Samo još više nekoga voljeti.
Znaš li
Ova noć je naša
Zato ostani.
Odlazak
ne bih podnijela
Dopusti da te imam.
Željna sam ljubavi
I ove usne koje ljubiš
pune su očaja
I ova kosa,
u kojoj ti se ruke gube
odavno nije raspletena
od tuđih prstiju
Budi uz mene
Trebam te
Nikad nisam bila usamljenija
ovako kao sad
Pitam se.
Hoće li se ova večer ikad ponoviti
i hoću li ikad više utonuti
u poljane tvojih očiju
A pogledi naši usamljeni
Da li će se sresti?!
Sada pusti
da se oči umorne od bola gledaju
i usne pune žara ljube.
Te nepoznate,
strane
nikad viđene ruke
neka se grle
Lutalice
Tragaču ljubavi
Kako da te nazovem
Sablasti
Ti si jedini u ovoj noći
Odlazim
Sanjam te.
Gledam te ravno u zjenice.
Tmurne,
jesenje noći
podsjećaju na tvoj pogled.
Plašim se njegove crnine.
Prepun je gnjeva
Mržnje
Prepun hladnoće.
Mrziš me toliko
da mi želiš smrt.
Ipak,
toliko me voliš.
Oči govore.
Pokušavaš ubiti moju ljubav.
Sasvim lagano
Tako najviše boli.
Uspijevaš u tome.
Kriknuh.
Od suza te nisam ni pogledala.
Odlazim
Onako se ne bih probudila.
Autorica: Tamara
|
