PLAČE MI SE NOĆAS
Večera se ohladila na stolu,
a ja sam se prepustila bolu,
nije prvi put...
Al večeras mi se plače i boluje
noćas sa mnom tuga druguje,
umjesto tebe...
Lagao si mi,
jasno kao dan
ko bi bio normalan,
pa da trpi što i ja?
Ona je udata i dvoje djece ima,
al ima i kameno srce u grudima,
kad mi te otima..
Plače mi se noćas
dok ona likuje,
čujem njen glas u sebi,
kako mi dovikuje:
"On je ipak moj"
Ako mi je srce staro
za bacanje,
onda ne traži shvaćanje!
Hrabar budi-ostavi me,
bolje biti rob bolne tuge,
nego blijeda sjena druge...
LJUBAV NAM PROLAZI
Srce je dijete
što za majkom plače,
ono uvijek traži
da ga voli jače..
Molim te, voli me
kao prije
jer naša me ljubav preslabo grije!
Kao duh tvoj je odsutan,
kao da je među nama
neko treći prisutan!
Više me ne vidiš
istim očima,
već dugo drugoj
ideš noćima!
Ne ljubiš me kao prije često,
kao da mi kraj tebe nije mjesto!
Pomalo se povlačiš u sebe
i tvoje srce kuca hladnije, zebe..
Duša je kao potok
što će da presuši,
a ja još toliko toga
imam na duši!
U meni ljubav još ista nije nestala,
ali je na putu k tebi zastala,
jer ti mi šuteći govoriš:
"Stani, ne prilazi!"
Zar ne vidiš?
Ljubav nam prolazi!
