|
|
Pjesme
Razumijem patnje srca...
SAMA
Utapam tugu u casi vina
i kisa sipa s nebeskih visina
padaju suze na hartiju bijelu,
a u daljini vidim tvoju sjenu.
Crno vino, a smedje oci
bojim se nocas u krevet poci.
Nece mi pomoci ni crno vino
kad krv nabuja i uzavre bilo.
Zasto me kaznjavas tako tesko
kad znas da mi je nocas kraj tebe mjesto.
Zar ti nije zao usana mojih
sto nisu naslonjene do tvojih?
Ja pozeljela sam da padnem u zagrljaj tvoj
da ti dotaknem usne,o jedini moj,
da grlim te grlim do kasno u noc
znaj da od tebe ne zelim poc.
I pada kisa iz oblaka teskih
i andjeli postaju dio gresnih
i srce moje bolno se slama
i casa na stolu ostade sama.
ZASTO?
Zasto sam te voljela ludo?
Zasto toliko strasno?
Zar je ljubav uvjek cudo,
zar kad-kad nije i krasno?
Zasto sam umirala pod tvojim dodirima?
Zasto sam dala sve za tvoje poljubce?
Zar se uvjek gubim pod tudjim pogledima,
zar je ljubav satkana iz bolne kapljice?
Zasto uvjek patim ja?
Zasto nekad to ne budes ti?
Zar meni sreca nece da sja,
zar moram zbog tebe uvenuti?
Zasto na kraju kazes zbogom?
Zasto mi okrenes ledja lako?
Zar ne znas da umirem za tobom,
zar ne znas da to ne umije svako?
RAZUMIJEM PATNJE SRCA...
Razumijem patnje mladog srca,
to je jedno samotno mjesto.
Bas kao i neka legenda
o kojoj se prica cesto.
Poput jedne male ptice
koja pjeva samo jednom
i trazi trnovit grm
za zivotom joj je svejedno.
Zapjeva najljepsu melodiju
ljepsu od slavuja i seve
i nabode svoje malo srce
na najostriji trn bez imalo dileme.
I u casu uz samotnu smrt
ona uz plac pjeva,
napreze se i zadnji dah
u svoju pjesmu slijeva.
(kao i srce kad se umrijeti sprema).
Autorica: Sahačić Dženita
|
