Pjesme
Što je danas ljubav
Što je danas ljubav
Vidim nekog zgodnog dečka,
Sa ježić- frizurom,
Al odma ode sve u vjetar,
On je tu sa svojom curom.
Vidim opet nekog tamo stoji.
Uzeo novce, pa ih redom broji.
Ali, i ta šansa propala je,
Tamo neka crnka sebe mu daje.
Što je meni sad?! Koji mi je vrag?
Zašto tražim gdje je lijepo, i po novcu miriši?
Što se dogodilo sa dobrotom, vrlinama?
Zašto srce pada samo na lijepo izvana,
Zašto ne kopa negdje po dubinama?
Evo, opet, neki mali plavi,
Šilt sa markom stoji mu na glavi.
Ali, kod njega mi nešto smrdi:
Neki DRUGI oko njeg se vrti.
Sad se stvori neki treći
Prišao je meni,
Ima skupe tene na nogama,
Ali je sigurno na drogama...
Što je meni sad? Koji mi je vrag?
Zašto tražim gdje je lijepo, i po novcu miriši?
Zašto svakom, tko nije lijep,
Odmah ispucam: BRIŠI?
Samo pogled
Kad bude noć pala na moja leđa
Kad se svijet sruši na moja ramena.
Kad me svi budu mrzili
Kad ja budem mrzila sve...
Daj mi samo jedan mali
Pogled.
Daj mi pogled jer to je sve
Što mi treba.
Ustat ću na noge,
Krenuti dalje.
Samo pogled mi daj.
Kad se budem vraćala
Od nekud tužna, umorna.
Kad se srce moje slomi kao štap,
Kad se smrzne kao kamen...
Daj mi samo jedan mali
Pogled.
Na sekundu neka vidim
Tvoje oči.
Upregnut ću teret, krenuti dalje,
Sa svijetom se suočit.
Samo pogled mi daj...
Prva ljubav
Prva ljubav nije bila bogzna što,
Sjedila u zadnjoj klupi, magarećoj.
Bila drska, vukla učitelje za nos,
Svaki dan izvela po jedan štos.
A, onda su došli problemi,
Svi me mrzili sudilo se meni.
A on je stao uz mene, da me štiti,
Nije me mogao jače voljeti.
Sada bježim, čim ga ugledam.
Svoje se prošlosti sramim...
I umjesto da se s njime smijem,
Ja druge dečke mamim....
Sada bježim, okrutnosti moja,
Što ako srce nije htjelo tako?
Ono je htjelo sasvim drugim putem,
Nitko ga više nije volio onako...
Sada dolaze novi, možda ljepši, pametniji,
Ali srce više nema mjesta za nikoga,
Prva ljubav još je tu u meni,
Prva ljubav, nestala bez traga...
I nitko ne vjeruje
-To je samo faza.-
Rekla je mama.
-Samo strma staza
Kroz koju ćeš proć.
To se desi svakom mladom,
Prespavat ćeš ga kao noć.-
I nitko ne vjeruje
Da ga uistinu volim.
Svi samo govore: to nije zastvarno.
Kako, kako nije?
Dolazi mi u stalno u san.
Nitko ne vjeruje,
Pa čak ni on sam.
-Prestani s time.
Ima dosta vremena.
Uhvati se knjige,
Da budeš pametna!-
Kako da se latim papira
I slova?
Kako da napišem riječ?
Ovu ljubav ne mogu ugasiti
Kao da gasim peć...
-Moraš s time prestati!-
prijetili su redom svi.
Ova ljubav nikad neće nestati
Zar nitko to ne vidi?
Ona je kao vatra...
Ugasit će ju kiša.
Al' će, znam, doći netko nov
I opet ju zapaliti.
No, u srce on je zauvijek urezan,
I zauvijek će tamo ostati.
Poljubac
Želim probati,
Al jednom zapravo.
Kakav okus ima taj poljubac
Što si ga njoj pred menom dao.
Želim okusiti, al, onako zbilja,
Kako je to kad si nečija.
Kako je to kad se potajno ljubiš iza škole.
Kako je to voljeti, kako je to biti voljen.
Želim znati
Kakav okus imaju tvoje usne.
Kako je to ljubiti se, žarko želim znati.
Žarko želim jedan poljubac ti dati.
Žudim za tim da me ljubiš, da me voliš.
Jer bez ljubavi mene srce boli.
Što meni vrijedi da želim, da se nadam.
Kad mi je bez tebe život tako jadan.
Ne želim više maštati o poljupcu.
Ne želim više gledati TV.
Jer svaki put kad se netko poljubi,
Ja sanjam tebe i mene.
Daj mi poljubac, daj mi barem mali!
Tebi to nije prvi, ionako.
Al meni će trajati vječno.
Jer prvi se ne zaboravlja tako lako.
Mogu sve
Imam dvije ruke i jedan par nogu,
Bistru glavu, i znam da sve ja mogu!
Nisam gladijator, a bome niti dama,
Što će meni netko kad znam da mogu sama?
Vrijeme se mijenja, ali ja ne
Ostajem ista, uvijek mogu sve.
Prolaze dani, mjeseci, godine,
Ja se ne odvajam od sebe.
Imam nos, dva oka, dva uha,
Uspijevam sve, na poraz sam gluha.
Znam da mogu, znam da mogu sve
To mi nitko oduzet ne može.
Dan kad si rekao "bok"
Sve do toga dana mislila sam da ne znaš za mene,
Ali si dokazao suprotno pozdravivši me.
Nadam se da nisi čuo moju reakciju,
Imam šanse s tobom, krećem u akciju.
Dan kad si rekao "bok" najljepši je u mome životu.
Ti me poznaš i sad ja to znam.
Sve te više viđam, sve te jače volim,
Da te stalno viđam, gledam, za to molim svaki dan.
Žalosna vrba
Svi vole.
Svi imaju nekoga.
Svi su sretni i zadovoljni.
Svi vole početak novoga dana.
Svi znaju da ih netko nestrpljivo čeka.
Svi sretno pričaju sa mnom o svojoj sreći.
Samo ja još sanjam o tebi, svaku noć.
Samo ja još maštam o ljubavi.
Samo ja tebe zalud čekam.
Samo ja nemam nikoga.
Samo ja mrzim dan.
Samo ja.
Svi su breze.
Svi su hrastovi i bukve.
Svi ponosno stoje šepireći se.
Svi vrludaju i šire krošnje, da ih vidim.
Svi misle da oni imaju najvrjednije, najslađe.
Samo ja nemam ništa vrijedno spomena.
Samo ja povlačim grane u se, nesretno.
Samo ja se skrivam u sjeni, od svih.
Samo ja plačem sama u tuzi.
Samo ja sam žalosna vrba.
Zauvijek
Tada sam te prvi put vidjela,
ali pamtit ću tvoje lice zauvijek.
Tvoje prve riječi upućene meni
čuvat ću u srcu zauvijek.
Tvog prvog osmijeha zbog mojih riječi
sjećat ću se zauvijek.
One tužne riječi na rastanku
parat će mi srce zauvijek.
Tada sam te zadnji put vidjela,
i nestao si iz mog života zauvijek.
Zašto me ne voliš?
Volim te
Od prvog dana
Kad su se naši pogledi sreli.
Volim te...
A zašto ti mene ne?
Svaki dan
Ja se nadam da ću te vidjeti
Da ćeš me pogledati.
Da će plavi sjaj
U očima tvojim
Kad vidi moje
Zablistati.
Ali, one ne sjaje,
Bar ne zbog mene.
Ti ne gledaš u me,
Nego u nju.
Volim te.
Želim da i ti osjećaš isto.
Da se smiješ radi mene,
A ne radi nje.
Volim te
A zašto ti mene ne?
Autorica: Becky
|
