Tama
Tama je.. zatvorih oci i kadar mi pade na tvoju kosu.. zasto opet
na Lavandu
mirise? Jel to miris one svijece sto mi maloprije zatitra na stolu?
Ili to
miris je vjecnosti okovana hladnim lancima tuge i stiskom ocaja..
ne.. taj
plamen i njena toplina, nepobjedivi su.. mozda tako slabi i njezni,
al u
meni daju snagu vjetra i orkanske bure sto rusi sve pred sobom..
i nakon
zadnjeg zida nalazim tebe.. zasto places? daj mi ruku, vodim te
u
vjecnost.. cuvam te od svega.. stiskam te uz sebe i ne dam te
nikome na
svijetu.. brisem prasinu srusenog zida s tvog njeznog lica i milujem
te
njezno rijecima.. cuvam te.. ne dam te.. volim te...
Mjesec i ljepotica
-dobro vecer, moja zvijezdo padalice;
pomislio je Mjesec zagledavsi se na njena ledja,
trazeci medju mladezima,
poput sazvijezdja,
jedan sto otkrivao mu je tajne njenog dalekog,
usamljenog pogleda..
-dobro Ti vecer, rekao je njezno,
kao da ju je rijecima milovao po kosi
i sapatom dodirivao,
ostavljajuci toplinu svoga sapata po njenom tijelu..
-dodji, ja sam tvoja sjena,
i dok spavas, vodim te kroz san..
tiho se nasmijesila,
i kad je svoj pogled uperila k nebu,
Ariel i Gabriel zvjezdanom prasinom crtali su Nebom
obrise njenog sjetnog pogleda,
upucenog beskrajnom svemiru..
-ovo je tvoj svijet,
ljubav, mir, dobrota...
Neprevodive Dubine riječi
Postoje neke stvari
neprevodive u rijeci
i neke neprevodive dubine,
nepremostive daljine..
postoje noci sto dahom svjezeg maestrala
njezno dodiruju tvoje usne
dok,poput izgubljene srne,
lutas prostranstvima obasjanim
mjesecevim plavicastim sjajem..
postoje neke rijeci neprevodivih divljina;
neprevodive ljepote usnule tvoje kose..
neprevodivih tuga, poput suza starog
borovog lisca, mokrog od svjeze jutarnje rose....
