DALEKO
Slijepa je ulica kojom Ti nečujno koračaš,
izgubljeno kliziš
kucajući na tuđa vrata.
Sjećanjem ne dam da mir svoj nađeš,
suzama te zaustavljam,
jecajima plašim,
priječim ti put,
ali ne mogu zaboraviti da tako daleko si,
a ipak stalno tu.
TUŽNA SAM JUTROM
Tužna sam jutrom
kad se budim,
jer ja se vračam,
ti ostaješ,
ja mirujem tvoj odlazak odjekuje.
Suzam se umivam
dok ti odmahujem,
slomljenim željama,
tijelo razbuđujem.
Tužna sam jutrom
kad se budim.
Oko sebe miris tebe osjećam,
a već jasno rasuđujem
pa me duša zaboli,
srce mi se prepolovi
jer te nema da se sa mnom
probudiš.
SOBA GRIJEHA
Ljubimo se i ljubav trošimo
umrle osjećaje zatrovane budimo
u sobama grijeha
zagrebačkih predgrađa,
gdje sve miriše uvijek
na mutnu kišu,
što pred sobom sve briše,
gdje sve podsjeća na mladost od koje nema ništa više.
BOCA CRVENOG VINA
Ispijmo tu bocu crvenog vina
podmetnimo jedno drugom
ljubav ljubavnika,
bez obveza molim...
Izgradimo kule u zraku
pa se sakrijmo razgoljeni,
bar na kratko,
u tmušastim opijenim hodnicima mašte.
Ispijmo naiskap taj slatki otrov pred nama
doprimo što prije do dna
do dna zaborava.
Opijeni
govoriti ćemo lakše besmislice,
ljubiti se u ovo dosadno popodne,
posrnuti ćemo pred grijehom,
pa na trenutak posve utihnuti.
Sve je lakše nakon boce crvenog vina
sve bez grijeha je
samo postoji promukla tišina
sve odraz mijenja
samoća postaje opijena
a tuga nakratko usmrćena.
