|
|
Pjesme
Zmaju polomljenih krila....
zmaju polomljenih krila....
dugo smo bili jedno drugome podrška...
plakali i smijali se zajedno...
slomljeno srce liječio bi mi svojim zagrljajem...
bili smo si ljubavni savjetnici...
jedne večeri shvatila sam...
shvatila sam da više te ne gledam prijateljskim očima...
nisi to smjeo napraviti, ne meni...
zašto me zavaravaš?
zašto se pretvaraš?
zašto ne zaboraviš na nju...
govorio si mi prelijepe riječi...
zbog njih sam sada izgubljena...
tvoji poljupci one večeri...
jedine večeri kada sam osjetila usne tvoje...
probudilo se u meni nešto što nikada nije...
uz tebe osjećam sigurnost...
po prvi put u životu osjećam istinsku sreću...
šta mi se to dešava?
vidiš šta si napravio?
mi niti ne možemo biti prijatelji...
nikada niti nismo bili...
ne mogu biti u tvojoj blizini...
ne želim da shvatiš...
neću ti ovaj put to reći..
neću ti lagati da je ona noć bila posljedica lošeg vina...
nemoj tražiti da te tješim...
to više ne mogu..
oprosti mi...
što ne mogu te gledati kao prijatelja...
oprosti što ponekada zaželim imati ljubav koju njoj želiš dati...
i oprosti mi što želim biti uz tebe čitavu vječnost...
što ponekada zaželim biti u zagrljaju zmaja polomljenih krila...
zbog tebe...
Komadici duse rasuti su pod tamnom mjesecinom....
u beskraju crne tame....
niceg vise nema..
samo ja i tisina...
dugo putovala sam kroz noc..
svijetlost tih ociju...
daje mi snagu...
tu su na kraju mracnog tunela...
polako se povlace osjecaji sto me guse...
dusa boluje...
snagom bijesnog vihora..
prazan pogled gleda u daljinu..
bez nade...
mjesec se nocas igra pod svodom tih sjajnih zvjezdica..
izgubljena u tami koja nosi moj jecaj kroz noc..
nada je odleprsala poput pahulje na dlanu...
poput tebe...
Autorica: cura iz pule
|
