Priče
Najljepse sise nad Beogradom
Pljusti kao iz kabla, cipele mi mokre, carape mokre, majica mokra, ma
mokar do gole koze.
Pomislim u sebi kako je doslo vrijeme da opsujem jer ovo vise nije za
izdrzati. Zaustim da lanem onako socno da yebem i kisu i Beograd iako
mi je drago kada pada. Ali yebes kisu koja ne pada u more. Niz beogradske
padine slivaju se potoci vode a ja kao po kazni gazim uzbrdo prema istocnoj
kapiji na Dusanovcu iza koje mi stanuje tetka koja ce valda da mi nadje
nesto suvo makar dok se moje rite ne osuse.. Grom sastavi onako muski
tu negdje u blizini a jaka svjetlost munje me tek kasnije zaslijepi. Riknut
cu pomislih u ovom yebenom gradu koga volim najvise na svijetu, i to od
cega vec od groma. Ako me ne pogodi u ovih par stotina metara imat cu
veliku srecu jer nisam odmakao ni deset koraka dalje a grom je ponovo
pogodio neku omanju kucu pored koje sam prolazio. Vatrena lopta se sjurila
niz oluk i zavrsila u majci zemlji.
Ode svijet u piiiip materinu pomislih, nema vise sale. Valja prebrat po
lijepim trenutcima proslosti da ne dodjem pred Boga sa problemima i namrgodjen
vec sa osmijehom.
Bauljajuci razmisljam kako je lijepo kada pokisnes tako jako ali samo
ako ti je kuca blizu da možes brzo da se presvuces. Lijepo je doduse pokisnuti
i kada si bos ali kad su cipele mokre yebes kisu i takav ugodjaj. Noga
mi se klize niz cipelu a cipela niz padinu.
Umalo da ne padnem jer sprala kisa prljavstinu pa se asfalt klize kao
da je premazan nekim masnijim margarinom. Ludom kakav sam odnekud mi pred
oci dodje ona scena iz filma Poslednji tango u Parizu kada Marlon Brando
uzima margarin i razmazuje ga izmedju Marijinih nogu kao uvod u ono sto
ce nedugo zatim ostavljati sve muskarce u kino dvoranama otvorenih ociju.
Postade mi toplije, valda od te scene ili sam vec dobio upalu pluca spa
sam to odmah osjetio. Vjetar me na svakom raskrscu tako zestoko opalo
da mi se lice zajapurilo.
Ogromna zgradurina koju zovu i istocna kapija je vidim na jos nekih 200
do 300 metara od mene. Taman pomislih kako cu ipak prezivjeti ovu Apokalipsu
kad osjetih da me nesto dodirnu sa moje lijeve strane.
Okrenem se i vidim auto kako samo sto me nije nagazio. Stanem i pogledam
dok se u istom trenutku otvorise vrata i cuh ostar zenski glas : Upadaj
odnijet ce te poplava !
Samo sam se svalio u sjediste dok su mi noge jos bile vani.
Zatvaraaaaaj bre, rekla je dodavsi gas.
Bila je žena od nekih 35. Visoka, onako po beogradski sa ljetnom haljinom
bez rukava. Malo sam zadrzao pogled na osrednje dubokom dekolteu u kome
su se nazurale bujne grudi. Primjetila je ali nije reagovala vec nastavi:
Jesi li gledao film Kisni covjek, upita me.
Ma nisam yebo te kisni covjek, odvalio sam onako spika.
Zasmijala se kao da se znamo 100 godina.
Ti si lud, rekla je, znala sam da cu pokupit nekog otkacenog.
Odakle si, govoris ijekavski, licanin ili bosanac ?
Dobro da me nisi pitala jesam li Crnogorac, odmjerio sam je.
Ne zezaj, ja sam Milica…
Ja sam Bosanac, nasalih se, i posao sam kod tetke, i mokar sam skroz,
cipele su mi mokre, majica mi je mokra, gace su mi mokre, kosa mi je mokra,
mokar sam izvana i iznutra, zeno draga vozi me tamo u onu ulicu inace
cu odlijepiti u ovom yebenom Beogradu.
Neces ali ako vec i odlepis onda bolje na nekom lepsem mestu u Beogradu
od stana tvoje tetke.
Slusaj zeno, za mene u ovom momentu nama nista ljepse od toplog sporeta
i suvih gaca
Izlazi kao da se prodera i uskaci u taj ulaz dok se parkiram.
-------------------------------------------------------------
Jutro izgleda ranije ulazi u u Beograd nego u moje selo.
Pogled mi se zalijepi za avion koji tek sto je uzletio u daljini.
Osjetih da sam vrlo visoko, vrlo vrlo visoko jer ono sto sam video kroz
prozor sobe se zvalo Beograd ili njegov najveci dio.
Postelja je bila nevjerovatno mekana, izguzvana, topla, bijela poput
morske pjene a ja ispod go kao od majke rodjen.
Usla je sa soljicom kafe, onom vecom.
Nije imala na sebi bas nista. Njen hod je licio na hod gažele a njene
duge noge su mi dok je sjedala pored mene zamirisale na pokosenu livadu
mente na poljima oko Padeja. Svjezina mi je parala misli.
Hajde gutljaj ti pa cu ja, ovo je za oboje.
Ti si nevjerovatan, moj bosanac, znas li da nikada nisam imala bosanca
ni za prijatelja niti poznanika, nekako sam vas smatrala otkacenima ali
u onom losijem smislu. Dok sam studirala na muzickoj akademiji tamo nije
bilo mislim nikoga iz Bosne, a kod nas je opet vladalo neko misljenje
da oni koji se ne razumiju u muziku nisu ni vrijedni da se sa njima družis
a nedajboze da imas nesto vise.
Tako si mi prijao i tako si me razbio da jedva stojim na nogama.
Kako se osjecas ti ?
Super, vidi molim te jesu li mi se osusile pantalone.
Sve je dragi suvo samo gace nisu.
Zasto, pitao sam je cudno.
E zato sto ces danas nositi moje klipane jer su one tvoje plave od farmerki
da ne lice ni na sta.
Ok, prihvatio sam zagrlivsi je.
Svalila se pored mene a onda odjednom ustala i otisla prema prozoru.
Nagnula se samo na trenutak a kada sam je ugledao kako okrenuta ledjima
njise kukovima krv mi se sjurila sva na jedno mjesto. Ni ona nije oklijevala.
Bacila se u krevet, na mene i tiho izustaila, uzmime...
Poput sna, letis, odlazis nekuda u beskraj i sve sto vise i dublje ides
zelja sve veca.
Munje sijevaju, tijela se grce, Beograd se trese…sve jace i jace a onda
sve tise …dok konacno ne progledah i tacno izmedju njenih grudi koje su
tako lijepo zaobljene ugledah kako se opet tamo u daljini neki avion dize
odlazeci u pravcu sjevera…možda za Amsterdam, London, Stokholm…
Na kom smo spratu upitah,
Dvadesetcetvrti, odgovorila je...zasto pitas ?
Ovo su najljepse sise nad Beogradom, rekoh dok sam polagano grickao njenu
desnu bradavicu.
Nasmjesila se grohotom, zagrlila me pa ce:
Moj bosanac, ko bi rekao, veceras u 8 imam koncert na Kolarcevom, hajde
dodji, iako znam da vi bosanci ne marite bas za ozbiljnu muziku dodji,
na programu je Ravel, možda ti se dopadne….
Kolarac, Ravel, Milica, sve otmeno. Bilo je krcato i puno, dosta žena
sa sesirima, poznata lica sa TV ekrana, ...gdje li sam se ja nasao jadan
ovako iznenada, sta me snadje i to bas mene iz tamo neke bosanske vuko...ine.
Izuzetno uspjesan koncert Milice R., stoji krupnim slovima u dodatku
Kultura u Politici koju listam dok brzi voz sijece sremsku ravnicu na
dvoje. Gledajuci je kako se smjeska se sa stranice Politike
osjetih kako nesto prijatno prostruji kroz moje butine, skupih instiktivno
noge zatvorih oci i ugledah golu Milicu kako odlazi prema prozoru. Trajalo
je to trenutak a kada sam otvorio oci pogled mi zastade na metalnoj plocici
ispod prozora u kupeu na kojoj je pisalo
„Ne naginji se kroz prozor”,
a malo ispod u drugom redu
„No pericolloso e sporgersi”
Autor: Nord - Amsterdam
|
