|
|
Priče
PRINČE MOJ
Najteže je započeti zar ne? Kasnije riječi teku poput slapa, tjerane
nekom tajnom silom ili samo voljom padaju na prazan papir. Već dugo vremena
pokušavam napisati priču o nama ili barem neko pismo i bar malo skinuti
svu ovu težinu koja mi stoji na duši i ne da mi dalje.
Još malo i druga godina našeg poznanstva dolazi, poznanstva…kako to glupo
zvuči…možda bi najbolje bilo reći da dolazi druga obljetnica onog dana
kada je započela jedna predstava koja je imala svoj početak…..zaplet……vrhunac…i
nažalost kraj. Predstava poslije koje su glumci otišli svako na svoju
stranu noseći samo svoje maske sa sobom……predstava u kojoj smo poput klupka
ispleli zanesenost…mladost…zaljubljenost…strast…ljubomoru…svađu…smijeh
….suze i na kraju slavodobitno završili s gorčinom…. I poput pravih glumaca
otišli svaki na svoju stranu…dobro pazeći da se ne sretnemo i da ne pokrenemo
priču ispočetka….
Znaš ja još uvijek vjerujem da si ti bio moj ispit zrelosti….zrelosti
ulaska u brak….trebalo je samo priječi taj most….i potvrditi samoj sebi
da sam pronašla oči koje će me voditi kroz život…usne na kojima će svaku
večer počivati moje i …prezime koje ću nositi do zadnjeg udisaja….ništa
lakše zar ne…….da tako sam i ja mislila….najlakši ispit prerastao je u
najteži…..
Od svih prinčeva ovog svijeta Bog mi je poslao onoga iz mojih snova…..očiju
snenih kada voli…..ljutih kada gubi….poslao mi je usne koje nose u sebi
vjetar ravnice…usne koje za samo sekundu pokrenu cijelo tijelo i poput
cvijeta na vjetru drhti pri samom dodiru….ruke koje imaju snagu vulkana…..najjačeg
vala…..dušu malog dječaka u kojemu su skrivene sve moje želje i strahovi…..dječaka
koji je samnom spreman loviti vjetra…trčati ispod duge i biti sve ono
što sam ja….a ujedno ljubiti me kao nitko nikada do sada…dovesti me do
najviših vrhova uzbuđenja…..i sve to bez ikakvih riječi……samo slušajući
srce….
Moj naoko laki ispit doveo me do raskrižja dvaju puteva….jedan je nosio
naziv princa iz snova a drugi princa iz stvarnosti…..i samo na trenutak
dopustila sam sebi da živim u oba dva svijeta…..dane bih poklanjala stvarnosti
a noći snovima…i znam ružno za reći ali bila sam sretna….u mojim očima
ta dva svijeta nisu se dodirivala i nikoga nisam vrijeđala….bar sam tako
mislila…..igrajući se te opasne igre nisam niti shvatila da sam i srce
podijelila na dva dijela…..stvarnost je polako gubila igru..a snovi dobivali………
I onda je opet netko s visina upetljao svoje prste, i poput stranice slikovnice
pokazao mi drugu stranu moga princa iz snova…..ili sam ja jednostavno
otvorila oči…..
Ljubav moga princa iz bajke - tebe zatvarala me u neko dvorište gdje nisam
bila sretna….toliko ružnih riječi darovao si mi…toliko ružnih riječi iz
usta koje sam ljubila…oči koje su prizvale sve gromove ovog svijeta ….i
predstava prelazi u gorčinu….ipak..koliko god sam te u stvarnosti mrzila
toliko sam te u snovima voljela i divila ti se ….i dalje si bio moj princ…moj
dječak…moje otvoreno nebo..bez ijednog oblačka……moja tajna sveta….bio
si ono zbog čega sam drhtala i čemu se divila….
I bila sam opet spreman krenuti na isti put…ili vratiti se istim stazama…nasloniti
usne na tvoje..zatvoriti oči i zaboraviti na cijeli svijet….bila sam…da
..sve bi riskirala zbog tebe…sve…priznati ono sto sam skrivala…priznati
da te volim ludo…..
I danas se pitam zašto si to napravio…zašto si ubio sebe u meni…..jednim
potezom uništio si sve ono što sam gradila….otišao si njoj….sve naše tajne…sva
prijateljstva…sve si joj dao na dlanu…..a zbog čega????
Zbog lažnog osjećaja pobjede ….zbog želje da mi zabiješ nož u leđa tako
duboko da ga nitko nikada više ne izvadi….
…..prinče moj nadam se da sada veselo i sretno kraljuješ u svom lažnom
carstvu…..uspio si ono što ja nikada nisam…..uspio si slomiti me…tako
jako i žestoko da nemam volje za ničim više….uspio si ubiti svo ono poštovanje
prema tebi….a s time i svu onu ljubav…..
prinče moj više povratka nema….predstava je gotova zauvijek…mi smo samo
stranci s gorčinom u duši…..
Autorica: Martina
|
