|
|
Priče
LJUBAV SA KRILIMA
Nevjerojatno! Ja bi mogla da pišem samo o njemu, o jedinoj mojoj ljubavi,
ma koliko ona bila nesigurna, ali znam, da već dugo, on je moja sjenka,
moja misao svakidašnja, moja bol i moja istina.
Dok sam okretala njegov broj, ruka mi se tresla, drhtala sam poput pruta
i iščekivala njegov mili glas, koji nisam dugo ćula; konačno se javi,
a ja sam uspjela jedva pribrano reći: ja sam, samo da ti čujem glas!
- kako si? - reče on,
- mrtvo i bez života - odgovorila sam i počela plakati...
- ne, plači, molim te, moraš da misliš na sebe... nastavili smo našu ljubavnu
romansu, slatko zabranjeno voće... preko telefona...a ja nisam prestajala
plakati, jednostavno suze su same padale...
Već dugo nismo skupa, ma koliko se trudim da ga potisnem iz svoje lude
glave, u meni je nešto jače od svega, od svih trezvenih odluka, od svih
pametnih odluka...mislim da otrov u mojim venama teće...otrov, ljubavni
napitak, koji kola mojim venama i ne mogu ga se riješiti, ..otrovana sam
od ljubavi jednog čovjeka, koji je zauvijek ušao u moj život!
Kako priznati sebi da je nečemu kraj, kad ni on ne želi priznati sebi
a ni meni da je kraj...kako zaboraviti njegove tople usne što ih i u snu
osjećam...što se sva mokra probudim i shvatim da je san...a kao da je
krišom došao u moj san poput čarolije...
Kolika je samo moja zelja da ga dotaknem, grlim i ljubim, ..jaka i spontana...iskrena
i vječna...umrijeti bi mogla sa smiješkom jer sam prvi put pravo voljela!
Ali, znam da je gotovo, znam da nema izlaza i znam da ne smijem pogriješiti,
jer bi ga zauvijek izgubila, zauvijek bi samo sanjala i čeznula za njim...
Ako volim njegov dodir, njegovu priču, poljubac i zagrljaj, pogled sa
toplim osmjehom, šta da pomislim, nego da je to ljubav sa krilima...
Sad ga ima sad ga nema...čekati mi preostaje samo i da ga volim, jer voljeti
njega samo ja znam i on to zna...uvjerena sam da to želi, da traje vječno
ali zabranjeno...
Kako se osloboditi tog Božjeg roba, što me voljeti zna? što prihvatih
tu tajnu ljubav uz sve uslove vjernosti, davanja i odricanja...kako?
I suze mi ludo padaju, dok pričam sa tim ubogim, ranjivim stvorom, što
u njegovom glasu spoznah slabost, onu slatku slabost muškarca koji, pati,
koji voli...koji mi reče da me usprkos svemu voli...OH, živote moj, radosti
moja, snove moj stvarni, što te nazvah, ja se ne pokajah...samo sam htjela
ćuti te dvije riječ -VOLIM TE-
Autorica: Emina Čolpa
|
