|
|
Priče
VOLIM...
20.11.
Ne mogu vjerovati..... ne mogu vjerovati....Jednostavno je otišao!!! Istina
je kad kažu da ljubav boli...BOLIIIIII.... tu negdje...mislim da bih mogla
opipati gdje me boli...Pitam se kako ( kako??? sjeo u auto i odvezao se!!!),
pitam se kada ( i to znam!!!), pitam se zašto ( ??? ), pitam se gdje....,
gdje je nestala ljubav, gdje je nestao onaj osmijeh samo za mene, gdje
je nestao onaj poljubac, topao i mekan...... Zar meni nije suđena ljubav?
Zar ja to nisam zaslužila?
Ne mogu zamisliti sutrašnji dan bez njega..... Užasno se osjećam....,
da počnem piti????
Gdje si? Dođi. Poljubi me. ....kao nekad... Vrati se, molim te!!!!!
21. 11.
Ne mogu uopće pisati....samo mi se plače...
7. 12.
Danas mu je rođendan. Poslala sam mu sms. Zahvalio se!!!! ( Kao da sam
ja to htjela?!)
Sreli smo se. Lijepo se javio, čak smo se i rukovali...Par riječi smo
razmijenili i produžio je... Osjećala sam se još gore. Poslala sam mu
sms, nešto kao , zar ne zaslužujem rođendansko piće... Našli smo se, sjeli
na piće...., bio je tako nasmijan, mislila sam, mislila sam, eto, to je
to, sad će reći, volim te, ne mogu bez tebe...ali ništa.... što smo duže
sjedili na piću, sve sam više bila sigurna da od pomirenja ništa.... Opet
sam se slomila pred njim, plakala sam kao mala beba.... Ne mogu se zamisliti
bez njega....To sam mu i rekla ( kako sam glupa!!!)
Užas, užas, užas..... Plačem, plačem i samo plačem......
Kad će ovaj osjećaj nestati? Ovaj osjećaj beskrajne tuge? Znam nisam jedina,
drugima se dešavaju i gore stvari, ali ne mogu....Ni takve misli me ne
mogu utješiti....Najradije bih se utopila u svojim suzama....
19.12.
Danas je mjesec dana od kada smo prekinuli.... Nazvao me...Zašto me nazvao?
A, da, zašto, da trebamo vratiti stvari jedno drugome..... Kad sam čula
tu rečenicu mislila sam da ću umrijeti od tuge...
Kronično sam tužna... Znam da bih se trebala trgnuti, ali ne mogu, nemam
snage... U stvari, ŽELIM se ovako osjećati..... Zašto? Zašto? zašto??????
20.12.
Danas mi je najgori dan...Plačem, plačem, plačem..... Što je najgore i
on plače....Zašto on plače? Pa on bi trebao biti sretan. Riješio se tereta.
Zašto plačeš?
Zašto mi tim suzama daješ nadu?
Ima li nade za nas?
Zašto me ostavljaš ako ti je tako teško?
Zar ne vidiš da me još uvijek voliš?
Zašto odlaziš?
Poslao mi neke sms-ove, kako mu je teško.... Što to znači??????
Ima li nade za nas?
24.12.
Sinoć dobila neki sms od njega, nešto svjetlost, dobrota, put bla bla....
Nazvala ga da mi objasni jer meni je to zvučalo kao neka poruka na nadgrobnom
spomeniku. Naravno, on nije tako mislio. Navodno mi poslao poruku jer
je tako osjećao.... Rekla mu da mi više ne šalje takve poruke.... Ja želi
pročitati samo jednu jedinu poruku...Hoću li je ikad dobiti?
Kako ide ona pjesma....Nada, zadnji brod......
25.12.
Božić. čestitao mi sms-om (Naravno, da ne bi nazvao!!!). I to se naljutio,
da zašto se ja nisam sjetila njemu čestitati Božić... Što je njemu? Pa
on je mene ostavio!!!
Nazvala ga, pitala što mu je.... Ne razumijem, mislim da je tip u k....
( kiselom kupusu!!!) Ponaša se kao da sam ja njega ostavila. Da bar jesam.......
26.12.
Pozvao me na kavu. Našli se. Koma, koma, koma..... Mislila sam da ću moći
održavati neke prijateljske odnose sa njim, ali ne mogu...Ali, dobro,
barem nisam žalila. To je veliki korak za mene.
Ok, nisam pred njim žalila, ali zato kad sam došla doma.....
Još jedan udarac, još jedna propala nada...Mislila sam, sve te božićne
poruke, širite ljubav, darujte ljubav.....da će taknuti i njega...
Ah, baš sam glupa.....
1.1.
Ovaj put sam ja prva čestitala Novu. Vratio neku glupavu poruku. Poslije
me nazvao. Ma zašto on mene zove? Što on hoće od mene?
2.1.
Skupila hrabrosti i pozvala ga na kavu.... Nije odgovorio. Govno! Gnjida
ljudska! Kreten! Šmokljan!!
15.1.
Od Stoke nisam čula ni riječi, ni glasa....
Ali mogu reći da u meni vlada neki čudan osjećaj, neko tupilo, neka praznina....
Danas sam čak slušala neke naše pjesme i nisam plakala...Što to znači?
Ma ima još puno toga njegovog...Ne mogu reći da sam ga prestala voljeti
ili da sma ga preboljela...Gledam naše slike. Volim ga. Da, znam da ga
još volim, ali nešto se promijenilo...Što? ne znam.
19.1.
Stoka me sinoć nazvala. Baljezga o nekim svojim uspjesima, o tome kako
izlazi u disko, na večere, kako mu je super....
Ne kužim.
Pa nije valjda takvo govno da me nazvao samo da se pohvali i da vidi je
li ja još patim, hoću li žaliti i moliti.... ???
Ne znam.
Pa nešto spominje svoje kolegice ( u daljnjem tekstu Kuge), kao sad je
sam , ali nikad se ne zna, možda to bude i neka od Kuga.... Nazvao me
da me obavjesti o nečemu? Da me pripremi za nešto? Ima li nešto sa nekom
od Kuga?
Mislim da je tip totalno u k...
Ali, ima jedna važna spoznaja.... Kad je zazvonio mob i kad sam vidjela
njegov broj.....ništa, nula, praznina....nikakvo uzbuđenje, nikakva nervoza....i
što je najvažnije, nikakva nada i na kraju, nikakva tuga..... Znači li
to nešto? Znači li to nešto za mene? Je li počela faza prebolijevanja?
Ne volim ga više?
Ipak ima nade....ne za nas dvoje.... za mene... :)
Čak sam i na poslu bila vesela..... Veliki, ogroman korak za mene....
:))))
26.1.
Srela sam ga u Gradu. Izgledao je super, ulickan, sređen, a ja nenašminkana
u trenerci... Osjećala sam se gore nego inače. Čak smo se i javili, popili
piće, razmijenili par kurtoaznih riječi. Pokušavala sam uloviti njegov
pogled, ali ništa... Nadala sam se da će možda kasnije nazvati... Nije.
Bože, kako boli....
Mislila sam da su se osjećaji malo stišali, ali nisu.. Još uvijek su tu,
sakriveni i čekaju savršen trenutak kad će se pojaviti. Jučer mi je bio
koma dan, sve one slike su se vratile... slike kad je otišao, riječi koje
je izgovorio... Još uvijek se tako dobro sjećam naših trenutaka, nas dvoje
nasmijani, sretni... Sanjam nas dvoje... Još uvijek se pitam zašto si
otišao....
Ma Stoka. Kreten. Idiot. Šmokljan.
Još uvijek tu Stoku volim.... Ne znam je li to još uvijek ista ljubav,
ali nešto je.... neki ludi osjećaj....
Ma bit će bolje....
I pjevam - Nisi me bio vrijedan ti,
ni jedne noći niti jednog dana,
moje ljubavi,
ni svega onog što sam tebi dala.....
Autorica: Brenda Walsh
|
