|
v 4.0 Barok, rokoko, kleptomanija i klaustrofobija I sad se čovjek zapita. "Kakve to veze ima jedno s drugim?" drage volje dajem odgovor: AMA BAŠ NIKAKVE! Uglavnom, to je jedino što me više veže s pojmom škole. Iz onog presudnog testa iz biologije sam na iglene uši dobio dvojku, što znači da mi je prolazna ocjena četvorka na kraju ove školske godine zajamčena! Ali ipak mi je MORALO ostati nešto... fucking isprdak! Sutra, tj. u ponedjeljak donosim bilježnicu iz likovne umjetnosti, da bi mi profesorica potvrdila i zaključila peticu... u materinu, imam već prosjek za pet, ali neeeeee! I jedino zbog te napirlitane žene ja moram nositi torbu sutra u školu! Inače ne bih morao... ne trebaju mi stvari... ali mi se neda nositi jednu je*enu bilježnicu u ruci. Bit će pakleno vruće, pa će mi se ruka uznojiti, a to mrzim! Inače, vesela je činjenica što imamo još tri dana škole, najviše, neki će imati dva, neki jedan, a nekima je nastava već završila! Jao fuj! Trebao bih sudjelovati u razrednoj pijanci na zadnji dan, ali tako mi se neda davati pare za cugu. Sinoć sam se nalio.. ne znam imam li još uvijek kapacitete za toliko intenzivno opijanje... Kao što rekoh, sinoć u subotu Ida nije mogla van... moja krivica... pa sam ja zaglibio u dvorištu RIME sa svojim društvom. Netko je dovukao kompjutor, pa je bilo i glazbe. Činjenica je bila da je bilo preeeemalo cuge, ali ja sam u početku strusio dva mala twist-off-a a do kraja večeri sam cugao bambus. Sve u svemu, imam osjećaj da kako sam bez Ide u gradu nemam što raditi. Mislim, čak mi se ni neda napiti... što mi je prošlo ljeto bila apsolutna rutina. Nekako se osjećam da više ne spadam u te situacije. No, sve u svemu, uspio sam se fino podliti. Mogao sam još, ali nisam imao šta. Zatim sam došao nasred tog dvorišta gdje je inače jedna velika betonska površina umjesto trave, malo počistio, i legao na tlo. Gledao sam zvijezde. Uživao. Ida i ja smo se bili malo kačili oko nekih stvari ranije taj dan, tako da mi je onda falila više no ikad. Znao sam da sa ja nju povrijedio, ali tako sam ju želio imati uz sebe, ma makar da ju samo zagrlim. Onda mi je došlo iz dupeta u glavu da sam pijan k’o guzica i da se Idi takav kakav sam bio vjerojatno i ne bi baš činio dovoljno privlačnim i mirisnim (bazdio sam po alkoholu) da bude uz mene. Jedan je moj frend čijeg se imena sad i ne mogu sjetiti legao kraj mene pa smo pričali o glazbi. Sve je bilo u redu dok nisam shvatio da se čovjek napušio. Legendarno, i njemu je bolje nego meni.... bljak! I tako nam je usred razgovora nešto počelo bliještat oko očiju. Stariji
glas nas je upitao: "Dečki, jel' ima kakvih problema?" podigao
sam glavu i skužio da se radi o policajcu koji baš i nije bio očekivan
ovdje. I tako sam mu ja rekao da je sve u redu i da samo malo uživamo
pod zvijezdama. Čovjek se pokupio i otišao. A sekundu poslije sam psovao
onima kraj kompjutora što su pustili neko sranje od pjesme. Dal me murjak
čuo, ne znam. Fino mi je baš leglo, jer prezirem muriju iz dna duše. To
je toliko korumpirana ustanova da moraš tražit povećalom da naiđeš na
nekog poštenog i požrtvovnog policajca... barem je tako ovdje, u maloj
provinciji zvanoj Našice. Mogao bih ja vama sada pričati o incidentima
koje sam doživio, sudjelovao ili čuo, ali nema smisla. Nakon što sam izbacio onaj bambus što su ih moja jetra odbila prihvatiti, zapalio sam zadnju cigaretu da se riješim okusa iz grla i legao natrag na staro mjesto. Jedva sam ugasio čik kad su mi se oči počele sklapati. Zadrijemao sam tamo usred dvorišta zaraslog travom, na tvrdom betonu. To me uopće nije zabrinjavalo. Mobitel mi je zasvirao i pogledam da vidim od kog sam dobio poruku. Ida, kaže da ako još mogu pročitati ovu poruku da onda znam da ona misli na mene... srce mi je poskočilo, ali tijelo baš i ne. Bio sam ubijen, i jedva sam smogao snage spremiti mobitel u džep kad sam opet osjetio kako mi se oči sklapaju. Stavio sam ruke pod glavu, uputio posljednji pogled zvijezdama, koje su, nakon što sam se ispovraćao prestale plesati uokolo, i zadrijemao... SHUTDOWN! Probudilo me frendovo pipkanje nogom: "Ajde, jebemti, jel čuješ šta svira? Ne možeš samo tako mirovati! Ajde malo živni!" "Vinko, get a life i pusti me na miru!" Nažalost, da mi sat nije svirao i označavao vrijeme za povratak kući, odmorio bih se tamo. Sada moram opet se dizat i pješačiti do kuće... GRUMPF!!!! Pozdravio sam ljude i krenuo kući. Mislim da me nitko nije ni primijetio kad sam otišao. Još bolje! Do kuće sam bio skroz trijezan. Em me povraćanje povratilo iz mrtvih, em je polusatna šetnja išla u moju korist. Smogao sam snage raspremiti si krevet i zaspao kao bebica! Danas sam ranije bio u gradu da se nađem s Idom. Opet smo raspravljali oko nečeg što je u biti problem, ali imam osjećaj da nas je ishod rasprave povezao još malo više i digao našu vezu na jednu stepenicu više. I sada, možda bi to bilo i prerano, da nakon tri mjeseca ja mogu biti siguran, ali ja sam njoj danas priznao da ju volim. Više me nije ni briga za onu emotivnu nesigurnost i opreznost koju sam prije osjećao iz čistog straha da me ne boli previše ako se išta loše među nama dogodi. Shvatio sam da bi me boljelo tak i tak, a ako nešto toliko osjećam prema njoj, nemam razloga ne priznati joj. Uostalom, i ona ima pravo znati na čemu je kod mene. Rekao sam joj da me se neće tako lako otarasiti. Ona možda još to treba shvatiti a jednom i hoće: da sam ja tu u bilo koje doba dana za nju. Ako treba prekinuti nastavu u školi i doći njoj, samo zato da joj budem "rame za plakanje" bit ću tu, ako se treba dići u četiri u noći da budem osoba za razgovor, bit ću tu. Uz nju sam ne 100, nego 200%, i uvijek uz nju, njezin kvazi-nazovi-to-tako-anđeo-čuvar... nisam baš anđelak... :-) :-) :-) ali eto! Ona sad to djelomice shvaća, i počinje mi vjerovati, i razumijem ju potpuno, treba vremena da se stvori povjerenje u nekoga, a meni to osobno znači više nego išta... kada netko meni vjeruje. Da se razumijemo, nisam baš dobrica i toliko dosljedan, pravio sam i ja kikseve i felere dosad u vezi, ali mi ih je Ida dosad oprostila (nadam se, ali sam ja to tako shvatio), i ne znam kako je to utjecalo na nju, ali ne mene je utjecalo samo da se još više zaljubim u nju i nastojim svoje greške više ne ponavljati. Zaboravio sam objasnit drugi dio naslova... da kleptomanija i klaustrofobija... ma radi se o tome, da bih trebao odgovarati za četiri iz psihologije, ali mi se tako neda... nemam volje, ali sam se prošli tjedan javio. Bez obzira imao ja četiri ili tri iz psihologije, prolazim sa četiri, stoga, ovo je već prebrijavanje... ne znam koji me vrag goni da to radim. Znači domaća zadaća iz umjetnosti, barok i rokoko, psihologija.. znam da bih se trebao potruditi, sada, na samom kraju, ali tako mi se neda!!!!! Ne može me više boljeti k***c za sve, nego sad. Samo da sam s Idom, to mi je bitno! U Našicama je počeo izlaziti i gradski list, tj. novine. Nekim osobama je vezan za naš gradski neslužbeni web portal, www.nasice.org, stoga mu je to i ime. Prije je isto jednom tjedno izlazio našički vjesnik, ali on je propao, više se ni ne sjećam zašto. Uglavnom, rekao bih da ovaj ima više prosperiteta. Nastojat ću se ogrebati za kakav člančić ili kolumnu, pa mi, gospodo draga, držite fige! U sljedeću nedjelju, idem na maturalno putovanje, tako da se može dogoditi da se i sljedeći nastavak webloga pojavi sa zakašnjenjem, ako budem došao u kontakt sa kompjutorom, tj. internetom, javit ću vam se iz Italije, ako ne, pričekat ćete me dok se ne vratim, jelda? Ajde, budite mi pozdravljeni svi! CDJay
|
|
|
