|
v 5.0 Previše pritisaka Što reći kada ti se sve sruši najednom? Po dosadašnjem iskustvu, trebao bih sve zaboraviti i ići dalje, kao što sam i uvijek radio... ali nekako mi sada ta neodgovornost i ne ide od ruke. Želite li čuti o čem se radi? Ma naravno, zato i pišem ovo, da vama olakšam svoju dušu... mada to sada neće pomoći. Maturalno putovanje, koliko god da je idilično trebalo biti, očekivao sam puno više od onog što sam dobio. Bili smo najprije tri-četiri dana u Crikvenici. Uključujući prvi dan dolaska i zadnji dan odlaska u Italiju poslije doručka. Sjedio sam na terasi nekog birca gdje je pivo barem koštalo kolko-tolko umjereno, osim činjenice da je bilo točeno, i razvodnjeno... no to nije bitno. I od samog početka smo mi, bivši treći a OG bili podijeljeni na dvije skupine, koja je bila u kontaktu samo onoliko koliko je morala. Ono službeno... znam da postoje velike razlike u stavovima i razilaženja mišljenja, ali žalim što nismo cjelina kao razred. I dok neki iz mog društva mrze te druge u drugoj grupi, ja ih nemam razloga mrziti... mislim, možda baš i nismo jednaki u svemu, ali to ne mora značiti da ću ih prezirati iz dna duše. Poštujem tuđe mišljenje i ne uplićem se u njega. Maturalac je osim toga proveden u pijančevanju, pogotovo tih tri-četiri dana u Crikvenici. Navečer bi bio izlazak, lamunjanje gradom od čeg se jako malo sjećam. Pizza sa nas desetero i raskom, odlazak u neki disko gdje su dečki dobro plesali, ali je bio uglavnom za manjine, tj. Rome. Što mi u biti ne smeta, ali sam osjećao da baš i ne pripadam tamo. Drugi dio je bio u Italiji. Prvi dan je bila posjeta Veroni, koja mi se smučila, jer se sve plaća, čak i da se ode na balkon Julije, one Julije iz Shakespearovog klasika... trebaš dati, ne znam neka 2-5 Eura da na pet minuta vidiš to malo dvorište odozgo kako je izgledalo... ne volim masovni turizam, nekako mi je sve to tamo bilo umjetno. Onda smo većinu dana provodili u našem hotelu gdje je sve bilo ulickano ali je to bila maska. Sve sobe osim moje su imale klimu i televizor, sa novim namještajem, osim činjenice da klima nije radila u većini soba, da nam je pukla daska za WC-školjku, i da su ima madraci samo napuhani, a kad se legne na njih, osjeti se daska ispod... sranje... Zadnje večer smo se nakupovali nekog piva na akciji i lagano se podlili pa smo nas četvero noć proveli u mraku i razgovoru, napominjem mraku, jer im je te večeri barem četiri puta nestalo struje, i uvijek parcijalno, ne u cijelom hotelu... nego samo u nekim paviljonima. Inače je to soba bila A-kategorije, jedina koju smo mi kao učenici dobili. Predzadnji dan sam bio u Gardalandu i to je vjerojatno jedino potpuno pozitivno iskustvo sa maturalca. Na maturalcu sam izgubio punjač za mobitel, sje*ala mi se maska od mobitela, u Italiji sam ostavio ručnik i kupaće da se suše na balkonu, stoga je i to otišlo u nepovrat... Kod kuće me dočekao kaos. Moja mama je imala 30.6. rođendan i baš kao da se trebalo to dogoditi, brat javlja da je pao ispit na faksu... što je njoj ispao kao "rođendanski poklon"... pod navodnicima, jer se nije nimalo obradovala poklonu, a nje da ju ne razumijem. Jučer sam vidio djeda prvi put nakon što sam se vratio kući. Inače, za informaciju, on je prije 3 godine doživio moždani koji ga je potpuno promijenio i ja sam taman tada došao kod njega... kad je ležao u pidžami u kupaonici i pokušavao se ustati. Nakon tri mjeseca provedena u bolnici, recimo da se oporavio do maksimalne razine, no ostao je, tako reći "spor", počeo je pušiti što je prije 35 godina radio i što je prestao jer mu je prijetio rak... prije je pušio 4 kutije dnevno. No čak ni to, što mu je vidno uništavalo zdravlje, kao i nezdrava hrana nije toliko utjecalo na mene kao činjenica da mu se zdravlje u zadnjih 6 mjeseci izrazito pogoršalo. On više ne izlazi van u šetnje, a pošto ima proširene vene, to stvara samo probleme. Nevjerojatno puno spava, i jede nezdravu hranu, a o pušenju da ne pričam... pa ni ja ne bih mogao toliko učestalo paliti jednu cigaretu za drugom! Bez obzira na to što su to one Ronhill ultra, najslabije cigarete. I govorio sam baki, nek mu kuha zdraviju hranu. Kaže da onda on neće jesti... još bolje! Skinut će kilažu (a ogroman je!) rekao sam joj da mu ne da tu jebenu čašicu rakije prije ručka... ali neeeeee! To je po bapski zdravo! Vidim, vidim... znao sam doći kod njih prije, i zbog svega toga samo se izderati a njih, pogotovo djeda... ali on je postao pravo dijete, ne vrijedi mu ništa ni pričati, kad to više ne dopire do njega. Sad kad sam se vratio s maturalca, došao sam do njih. Pozdravio se, i popričao s bakom, a kad sam pitao gdje je djed: "Pa on ti u dnevnoj sobi spava." Kad sam ga probudio, uspio je oči održati otvorenima samo toliko da me kroz san pita: "Đe si, talijan?" i "Kako je bilo?" nije ni pričekao da odgovorim do kraja, nego se samo vratio u san... znam da ne vrijedi ništa tu raditi, jer ne mogu više ništa. Vidim da mu se život pred mojim očima gasi, a najviše me boli što ne mogu tu ništa. Ne, ne želim mu ugađati, jer to je lažno ugađanje. Ne želim mu davati nešto od čega će mu samo prividno biti bolje, a u biti gore. A sjećam se kakav je prije bio. Koliko se veselio kad bi mu brat i ja došli do njega, uvijek je imao nešto sitno za nas. Prije, za vrijeme bivše Juge, kupovao bi nam one "Mikijeve zabavnike", one stripove, ja sam ih obožavao, ne zato što su mi bili dobri, to bez pogovora, nego zato što su od njega. Kako ga je udario taj moždani, na njega i taj stan u Sokolskoj 3, kao da se spustila tamna, morbidna sjena... ne osjećam se više dobro kad ulazim u taj stan, a ne želim se izolirati od toga... ne želim propustiti niti jedan preostali tren njegova života, jer ga previše volim. U subotu, znači onaj isti dan kad sam se vratio, navečer, bilo je i problema s Idom, gotovo smo prekinuli, tj. ona sa mnom, i to zbog razloga da je došlo do preopterećenja, sada idemo i ona i ja oprezno, ali to je sve što vam želim reći.. tj. neću se više što se tog tiče otvarati Evo, moja je priča, tj. ispovijest više-manje gotova, trebam sakupljati snagu da izdržim ovo razdoblje, za nekoliko dana Ida putuje na more gdje će 10 dana provesti sa obitelji a onda ide na 5 dana u Zagreb kod rodbine... znači više od dva tjedna ju neću vidjeti. Nadam se da će se, kad se vrati biti bolje, molim Boga, i ne znam više kog sve ne... inače od mene na ovom svijetu neće biti ništa više od prazne čovjekove ljuske... ... sretno vama svima, puno pozdrava. CDJay
|
|
|
