|
v 6.0 Groznica svake ljetne večeri Ah, konačno je jedan cijeli tjedan ferja prošao, onako kako bi i trebao. Mislim, daleko od toga da nije problema bilo, ali nije bilo nečeg nesvakidašnjeg, tipa maturalac (prošli tjedan) s kojeg sam se vratio uspješno, živ i zdrav, osakaćen jedino za punjač za mobitel, stražnju masku mobitela, jedan fini, mekani ručnik i kupaće koje sam posudio od buraza. U principu, moglo je proći puno gore. Moglo se, kao što se to često događa, dogoditi da izgubim, recimo novčanik, putovnicu, torbu, ili što sve ne, a ovo glede mobitela sam već sljedeći dan nakon povratka nadoknadio. Vjerujem da se sa Idom sad, na kraju stvar i popravlja, mada sam šizio cijeli tjedan, osjećao se kao zadnji papak i budala, već su moji u kući počeli vikati na mene kako ništa ne radim svjesno... i bili su u pravu, jer sam non-stop bio skoncentriran na nju. U subotu, tj. sinoć sam ja započeo razgovor koji je prouzročio jednu dosta veliku buru emocija sa moje, a iskreno se nadam i njene strane. Mislim, vjerujem joj sve što je tokom te noći i kasnije (telefonirali smo kad smo došli kući) rekla, jer na tome svemu se osniva ovaj, pa, nazvat ću ga "novi početak". Nije me briga ako i na kraju ovoga ostanem budala ili naivčina, jer mi je savjest čista, pošto sam joj stvarno rekao sve sinoć. Hoću reći, nije da sam joj se stresao, ispljuvao ju ili izderao, a kamo li nešto joj zabranio. Nisam joj čak ništa niti uvjetovao. Rekao sam joj samo neka razmisli što joj je zaista bitnije, i što misli uzeti s više prioriteta, i gdje će joj biti manji gubici. Kako je rekla, odabrala je mene, i to mi je drago. Drukčije, mislim da ja ne bih izdržao, i zato sam i morao razgovarati s njom. Ne mogu baš stalno trpiti da budem u jednoj ljubavnoj vezi guran u drugi plan kao rezerva. Jasno mi je da želi život, pritom mislim na zabavu sa frendicama, želim ga i ja, ali to ne znači da moramo onda ono drugo potpuno isključiti. Ja sam tokom škole svo svoje slobodno vrijeme trošio na nju. Izravno ili neizravno. Katkad sam izbjegavao rutinske obaveze poput škole engleskog dvaput tjedno da bih bio s njom. Večerima, se nađemo ispred njene kuće i provedemo par sati tako, s tim da sam redovito kad bih se vratio, trpio jezikovu čorbu svojih staraca. Ne tražim da se viđamo stalno, jer, znam da nagodinu, i tokom ljeta, ipak neću imati vremena toliko. Lagano pokrećem proces glede tiskanja knjige, trebam početi tražiti sponzore. I samo čin tiskanja bit će jako naporan posao, jer dio posla obavljam u Našicama, a dio u Osijeku. Ali jednom, ako ili kad to sve bude gotovo, bit ću sretan i zadovoljan. Vama ću pružiti također priliku da ju nabavite, ukoliko vas zanima. Nije uopće problem, pošto me se vrlo lagano može kontaktirati. I tako ja eto, većinu dana provedem u kući, spavam do ko-zna-kojeg-doba, pa se polako razbuđujem, zatim većinu vremena visim uz GTA 3 (koju sam već odavno trebao završiti, ali eto), katkad na net, mada štedim novce. Čak bih i trebao pripremati novi roman, kojeg već imam većinom u glavi, ali mi je trenutno jednostavno prelijeno! Kada malo zahladni, sjednem na bicikl, u role, ili pješice odem do grada i budem u centru negdje do 23 h, i tako protječu moji dani. Vučem se kao puž, vjerojatno zato što sam tokom cijele školske godine negdje trčao, živcirao se, i mozak mi je radio punom parom, stoga ne vidim sada razloga zašto bih bio takav kad mi je ferije. Jedino oko čeg se još trudim sa onom istom energijom kao i prije je Ida, no i to ovisi koliko će se nastaviti. Ovisi o njoj. Ne želim prekidati, štoviše, želim itekako razvijati našu vezu i dizati ju na još višu i višu razinu. Ali oprezno ovaj put. Bez pretjerivanja i prebrijavanja. Kao što rekoh, svako popodne i večer sam u gradu, uglavnom svaki put na istim mjestima. Postoji par klupa i kafića koji kao da su rezervirani za moje društvo. Tja, kao neka mafija! Ono: dođeš u kafić, već sa vrata se počneš zezati sa konobarom... naš stol/separe je slobodan... klasika: produžena sa šlagom i čaša vode, u prilikama kad su svi kao crkotine ubacuje se opcija Karlovačkog. Ne kažem da mi nije dobro, ljudi se polako vraćaju sa faksa, pa se društvo i teme razgovora šire. Planiraju se događaji za ovo ljeto. Ja sam, eto kao trogodišnji član mladeži Crvenog križa pozvan da budem voditelj jedne kreativne radionice koja će se voditi u sklopu ovogodišnjeg kampa. Naime, već drugu godinu zaredom, našički crveni križ organizira višednevno kampiranje na našem jezeru Lapovac.. evo sad malo propagande! :-) :-) :-) Trajanje deset dana, sva tri obroka dnevno gotova, spavanje na krevetima u šatorima. Kupanje, radionice, tečajevi prevencije ovog, onog, prve pomoći itd. Korisne stvari, a opet nije dosadno, jer ima dovoljno vremena za kupanje, zezanje, a svaka večer je uz veliku logorsku vatru. Ove godine će biti hrana iz restorana, iako je lani bila kuhinja tamo, u jednom šatoru, i tko je želio, mogao je pomoći. Nova poznanstva, iskustva.. provod, garantirano genijalan. Isključivo za Slavoniju, mada nije ograničeno za članove Crvenog križa. Trajat će od 22. do 31. 8. i obuhvaća mi rođendan, ali mi nekako to nije bitno. Takitak mi nijedan rođendan dosad kojeg sam nastojao organizirati nije dobro prošao, stoga mi to ne znači puno. Jesam vam rekao da je Marina našla dečka? Ona marina koja me je opsjedala! Da, da, baš sam jednom prilikom trčao nešto preko ceste, i obilazio jedan par, kada začujem iza sebe "Bok!" okrenem se, i pozdravim... Marinu. Mislim si, super! Sad će mene bar na malo pustit na miru, smo što mi je žao tog njenog tipa... ne zna što ga čeka, pogotovo ako se Marina zaljubi u njega... Otišla mi je beba! Drugim riječima, moj buraz je nenamjerno oštetio nešto najmilije što sam ikada posjedovao. 25 godina staru Fendericu koja je onda bila u savršenom stanju. Sad je najednom uglu tambura iskočilo drvo, i popucao lak. Šteta je dosta lokalna, stoga je popravak moguć, ali jaako skup. Boli me više nego kad bi netko ubio boga u meni. Ako bi mi ikada kuća gorila, uletio bih u nju samo zbog gitare i bilježnice sa pjesmama... ostalo nek' slobodno izgori! Kako će se to popravit, il' završiti, ne znam. Znam da joj je cijena sad uvelike pala, mada ju nikada niti ne bih prodavao. I ako se popravi, svirat ću na njoj, ali više ne ide van moje kuće. Ja nju toliko volim da vam to ne mogu opisati. Mislim da se ona malo vidi na mojoj slici koju sam uploadirao na ovu stranicu... nastojim ne razmišljati o svemu tome trenutno. Svakako, od ovog ljeta, mada ću biti maturant nagodinu i grcati u obvezama, zaključio sam da nema smisla živcirati se previše oko nečeg čemu to neće pomoći, od sada pa nadalje: Take it easy! Osim problema sa Idom, koji su bili pa prošli, ništa me drugo nije previše diralo općenito govoreći u zadnja dva mjeseca. Evo, toliko od mene za ovaj tjedan. Vi mi ljudi, pišite private message, šaljite e-mailove, gledajte mi stranicu (pod imperativom :-) ), javite mi se na forumu, štogod. Ako vam mogu pomoći sa kakvim problemom, napravit ću, ako vas štogod zanima onako neslužbeno, i to vam mogu reći! Uživajte u ovom ljetu, koje će, čini se biti pretpano napornim ljenčarenjem i izlascima! Pozdrav! CDJay
|
|
|
